Demografske promjene i automatizacija – izazovi za tržište rada

Objavljeno: 17.5.2018.

Na 21. znanstveno-stručnoj konferenciji Hrvatsko novčano tržište, otvorenoj danas u Opatiji, guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić održao je izlaganje pod nazivom "Monetarna politika 2018.-2019. i izazovi tržišta rada u uvjetima demografskih promjena i automatizacije rada".

Govoreći o monetarnoj politici za 2018. i 2019. godinu, guverner je istaknuo da se u međunarodnom okružju očekuje nastavak povoljnih kretanja, dok bi se realni BDP u Hrvatskoj mogao nastaviti povećavati uz oporavak na tržištu rada. U 2018. godini očekivan je porast inflacije na 1,3 posto, dok bi u 2019. godini on treba biti 1,4 posto. Osim toga, očekuje se da će višak tekućeg i kapitalnog računa platne bilance ostati zamjetan unatoč negativnim pritiscima te da će se nastaviti trend smanjenja inozemne zaduženosti. Očekivani fiskalni saldo je pozitivan, a udio duga opće države u BDP-u se nastavlja smanjivati. Do 2019. očekujemo da će javni dug pasti na 70 posto BDP-a, naglasio je guverner. Kupnje deviza povećavaju višak likvidnosti i međunarodne pričuve te se nastavlja oporavak kreditiranja uz blago zaoštravanje standarda kreditiranja stanovništva.

Demografske promjene – posljedice na tržište rada

Hrvatska se nalazi na putanji trajnog smanjenja broja stanovništva te će, prema demografskim projekcijama, do 2050. pasti na  3,7 milijuna stanovnika, da bi 2070. godine imala tek 3,4 milijuna stanovnika među kojima će se povećavati udio starog stanovništva iznad 65 godina. Istovremeno, nepovoljni učinci će se očitovati na tržištu rada te će se u narednom periodu smanjivati postotak radno sposobnog stanovništva, a povećavati udio uzdržavanog stanovništva. Također, smanjenje stanovništva je dodatno pojačano velikim iseljavanjem, a na tržištu rada dolazi do pritisaka zbog nedostatka radne snage. S obzirom da Hrvatska ima jednu od najmanjih stopa participacije na tržištu rada što je posebno istaknuto zbog niske aktivnosti branitelja i turizma, smanjenje stanovništva dijelom se može ublažiti rastom participacije neaktivnog stanovništva na tržištu rada. Alternativni scenariji uključivali bi nižu razinu ekonomske aktivnosti zbog manjka radnika, značajniji ulazak stranih radnika te automatizacija rada i usvajanje novih tehnologija – istaknuo je guverner.

Povećano iseljavanje nije neočekivano, poslije financijske krize 2008. godine, događa se boost iseljavanja – ali kao i u drugim zemljama, novijim državama članicama – ulaskom u EU taj se trend značajno povećao. Razlika u plaćama je velika, a ljudi idu tamo gdje su plaće veće – kad se ta razlika smanji, smanjit će se i iseljavanje. Bugarska, Rumunjska i Hrvatska imaju najveći postotak iseljavanja stanovništva; imamo brzi rast radnih mjesta koji se slabo popunjavao, no pozitivni razvoj je da će se odlukom Vlade ove godine povećati odnosno utrostručiti broj radnih dozvola za strance dodjelom 30 tisuća radnih dozvola, a vjerojatno bi bilo odlično kada bi se tržište i još jače otvorilo. Istovremeno, plaće će rasti, što će povećati jedinične troškove rada i time smanjiti konkurentnost, a poslodavci navode da im je jedan od dva najveća problema u poslovanju nedostatak kvalificirane radne snage, te je stoga dobro otvaranje određenog broja radnih dozvola za strance. Značajniji ulazak stranih radnika može izazvati političke otpore – treba biti spreman na takav scenarij, koji i u Hrvatskoj – kao što je to slučaj s brojnim drugim europskim zemljama - može donijeti i političke i ekonomske posljedice.

Kako je moguće ostvariti rast u uvjetima nedovoljne ponude rada na domaćem tržištu? Potrebno je pojačati aktivnost stanovništva, imamo drugu najnižu stopu zaposlenosti u radnoj dobi – samo 57% radno aktivnog stanovništva radi, jedino Grčka ima lošije pokazatelje od nas, dok npr. taj postotak u Češkoj ili Estoniji iznosi 72%.

Automatizacija – robotizacija radnih mjesta

Ulazimo u treću eru automatizacije – prva je bila u 19. stoljeću u vidu oslobođenja od teškog manualnog rada, druga u 20. stoljeću, automatizacijom repetitivnih mehaničkih poslova, a potom je uslijedila i informatizacija administracije. Sada smo u trećoj fazi, u kojoj će mašine preuzimati pametne poslove i konkurirati ljudskom radu u relevantnim mislećim poslovima. Već i sada određene poslove mašine mogu raditi bolje od ljudi.

U prvoj fazi naročitom će se brzinom automatizirati poslovi prometa, građevinske industrije, prodaje, prevođenja, itd. Nove tehnologije istovremeno stvaraju i nova zanimanja, koja, međutim, nisu radno intenzivna  – samo 10 posto ljudi radi na poslovima koji nisu postojali 1914. godine. Brzina uvođenja automatizacije ovisi o vremenu koje je potrebno da neka tehnologija postane zrela – ali kad se to dogodi, onda brzo penetrira. Istraživanja pokazuje da automatizacija već ima značajan efekt na ekonomiju; već sada poduzetnici traže mašinske solucije ako ne mogu angažirati adekvatne radnike. „Sada smo u fazi zrelosti jedne razine tehnologije, proces automatizacije je nezaustavljiv, no još uvijek ostaje otvorenim kako će reagirati regulatori“, rekao je guverner Vujčić. Značajno je veći rast produktivnosti onih tvrtki koji koriste maksimalistički tehnološke mogućnosti.

Zbog automatizacije i utjecaja tehnologije na tržištu rada bilježi se najveći pad u posljednjim desetljećima kod zanimanja srednjeg sloja, te je smanjenje broja radnika u zanimanjima srednjih platežnih razreda prisutno i u EU. Mogući učinci razvoja tehnologije na tržište rada su višestruki: porast povremenih poslova (Gig Economy), što se već i događa, utjecaj na sve sektore (blue- and white collar workers), smanjenje globalnih lanaca vrijednosti zbog povratka proizvodnje, pad plaća u razvijenim gospodarstvima, razvoj vještina suradnje s mašinama u svim strukama, smanjenje prava radnika zbog manje pregovaračke moći sindikata, rad na daljinu i u virtualnim timovima, pitanje prilagodbe obrazovnog sustava, nove kvalifikacije i kompetencije, utjecaj na državnu potrošnju (prekvalifikacija, umirovljenje), a neka od mogućih rješenja su uvođenje obvezne „ljudske kvote” u nekim sektorima, oporezivanje automatiziranog rada (oporezivanje robota – Bill Gates) ili označavanje proizvoda s "made by humans„. Ipak, utjecaj računalne tehnologije na produktivnost nije statistički mjerljiv zbog postepenog uvođenje novih tehnologija koja neće ući u širu upotrebu dok je ljudski rad jeftiniji, a sama tranzicija će trajati više desetljeća.

Predviđanja su da će razvoj tehnologije na tržištu rada donijeti znatne promjene, a društvo se za to treba pripremiti i ponuditi rješenja u području obrazovanja, porezne politike, distribucije dohotka, mirovina, itd. Razvoj tehnologije također može znatno smanjiti buduće probleme koji proizlazi iz demografskih kretanja za Hrvatsku, čemu se potrebno aktivno posvetiti, zaključio je guverner.

Bankarski sustav: zašto stagnacija kredita uz višak likvidnosti?

Na 21. znanstveno-stručnoj konferenciji Hrvatsko novčano tržište, održan je i panel pod naslovom Bankarski sustav: zašto stagnacija kredita uz višak likvidnosti? Ovaj okrugli stol moderirao je viceguverner Hrvatske narodne banke Damir Odak, koji je održao i uvodno izlaganje. Višak kunske likvidnosti iznad regulatornih zahtjeva na kraju siječnja 2018. iznosio je 26,2 milijardi kuna, odnosno 7,5 posto BDP-a, dok je višak devizne likvidnosti tek malo manji te je krajem 2017. iznosio 18 milijardi kuna. Početkom 2018. godine pokazatelj likvidnosne pokrivenosti (LCR) hrvatskog bankarskog sustava iznosio je prosječno 171,1 posto, a regulatorni zahtjev iznosi 100 posto. Unatoč visokoj likvidnosti, na razini sustava krediti prošle godine nisu rasli te u ukupnoj masi postoji srednjoročna stagnacija, pa i pad kredita građanima i nefinancijskim društvima. Međutim, kada se sustav promatra na bazi transakcija (odnosno naplata/isplata) dolazi se do podatka da su prošle godine krediti i građanima i poduzećima rasli brže od BDP-a. Istovremeno je prodaja portfelja iznosila oko 3 posto ukupnog portfelja te je rezultat prividne stagnacije prodaja koja poništava rast, rekao je viceguverner Odak u uvodnom dijelu svojeg izlaganja.

Stambeni krediti se smanjuju te su u razdoblju od 2011. do 2017. godine pali su za 20 posto, a najveći dio tog iznosa (64 posto) događa se uslijed konverzije CHF kredita 2016. godine. S druge strane, ostali krediti stanovništvu u istom se razdoblju nisu smanjili, te je udio stambenih u ukupnim kreditima stanovništvu pao na 44 posto, s prijašnjih 49 posto. Isto tako, kvaliteta kredita odobrenih građanima od 2015. godine se brzo popravlja, a glavni činilac je reklasifikacija plasmana, uglavnom uzrokovana konverzijom u 2016. godini te je trošak kreditnog rizika zadnje dvije godine na „mirnodopskoj” razini od 0,4 posto godišnje.

Viceguverner Odak je naglasio da uz stambene kredite, u razdoblju od 2011. do 2017. godine padaju i krediti nefinancijskim društvima, i to za 30 milijardi (27 posto) te je u istom razdoblju van bankarskog sustava prodano 22 milijarde kredita nefinancijskim društvima, odnosno 73 posto tog smanjenja. Iako je udio neprihodujućih kredita poduzećima i dalje ekstremno visok te iznosi 22 posto, riječ je o radikalnom smanjenju u odnosu na ranijih 35 posto te je za razliku od građana, glavni faktor smanjenja takvih kredita bila prodaja.

Unatoč izlasku gospodarstva iz recesije, troškovi kreditnih rizika prema poduzećima se nisu smanjili, što je u 2017. godini isključivo posljedica stanja u Agrokoru. Ipak, u 2018. godini, kao i u narednom razdoblju, očekuje se značajno smanjenje troškova kreditnih rizika.

U zaključnom dijelu izlaganja, viceguverner je istaknuo da iako banke imaju dovoljno kapitala za značajan rast kredita i reakcija kamatnih stopa ukazuje na tržišno natjecanje za najbolje korisnike kredita, postavlja se pitanje bi li reakcija trebala biti jača. Prosječni godišnji trošak kreditnog rizika (ispravak vrijednosti) kredita odobrenih građanima u razdoblju od 2015. do 2017. godine iznosio je 0,4 posto portfelja, a prosječna kamata na takve kredite u 2017. iznosila je 6,7 posto, što znači da bi na prosječnom kreditu odobrenom građaninu banka zaradila 6,3 posto više nego što dobiva na višak likvidnosti. Kada bismo to projicirali na višak kunske likvidnosti, radilo bi se o 1,6 milijardi kuna zarade godišnje te se stoga nameće pitanje zašto banke barem dio tog prihoda ne uzmu.

Različite razloge za stagnaciju kredita sa stajališta bankovnog poslovanja iznijeli su Balazs Bekeffy, predsjednik Uprave OTP banke Hrvatske d.d., Borislav Centner, član Uprave Erste&Steiermarkische Bank d.d., Ivan Gerovac, član Uprave Privredne banke Zagreb d.d , Tomislav Vuić, predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke d.d., Mario Žižek, predsjednik Uprave Addiko Bank d.d., i Ivan Žižić, član Uprave Raiffaisenbank Austria, d.d. Predstavnici bankarskog sektora naglasili su nedovoljnu potražnju za kreditima uslijed loših iskustava dužnika za vrijeme recesije, ali i nesklonost banaka preuzimanju rizika uslijed lošeg institucionalnog okruženja kojeg odlikuju dugi rokovi naplate iz stečaja i ovrha, kao i niski iznosi takvih naplata.


"Gospodarska situacija 2018. – 2019. i izazovi tržišta rada u uvjetima demografskih promjena i automatizacije rada" – podloga za izlaganje guvernera Borisa Vujčića na 21. znanstveno-stručnoj konferenciji Hrvatsko novčano tržište