Value at Risk (Rizičnost vrijednosti) Teorija i primjena na međunarodni portfelj instrumenata s fiksnim prihodom

Objavljeno: 8.8.2001.
Publikacija Pregledi
Broj P - 7
Autor Dražen Mikulčić
Datum Kolovoz 2001.
JEL G11, G12, G15
ISSN 1334-0085

Ključne riječi

value at risk, prinos, standardna devijacija, korelacija, distribucija dobiti i gubitka, simulacija, tržišni faktori

Razdoblje nakon 1973. karakterizira iznimna volatilnost tečaja (zbog ukidanja fiksnoga tečajnog sustava) i rast broja derivatnih instrumenata koji služe za upravljanje rizicima promjena cijena različitih financijskih instrumenata. Moderni derivatni instrumenti poput terminskih ugovora, futures ugovora, swapova i opcija olakšavaju upravljanje tečajnim, kamatnim i ostalim rizicima. Oni se mogu upotrebljavati za neutraliziranje rizika postoje}ih instrumenata, pozicija i portfelja jer se njihovi tokovi novca i vrijednosti mijenjaju s promjenama kamatnih stopa i cijena strane valute. Nažalost, instrumenti koji su idealni za neutralizaciju rizika, istodobno su idealni i za posve špekulativne svrhe. Uvođenje derivatnih instrumenata bilo je popraćeno povećanim opsegom trgovanja gotovinskim instrumentima i vrijednosnim papirima i koincidiralo je s rastom vanjskotrgovinske razmjene i povećanim međunarodnim financijskim povezivanjem kompanija. Rezultat tih trendova očituje se u činjenici da mnoge tvrtke imaju portfelje koji uključuju velik broj gotovinskih i derivatnih instrumenata. Zbog velikog broja i kompleksnosti tih gotovinskih i derivatnih instrumenata često nije očita veličina rizika u portfeljima tvrtki. Prošlih su godina neke od najvećih svjetskih financijskih kuća izgubile milijarde dolara na financijskim tržištima. Izvlačenje iz teškoća štedno-kreditnih zadruga (Savings&Loans), osporavani swapovi tvrtke Procter & Gamble, medijski eksponirani gubici tvrtke Orange County, te propast banke Barings and Daiwa u Sjedinjenim Državama potvrdili su vitalnu važnost sistematičnog pristupa upravljanju rizicima tvrtki, kontroli, izvješćivanju i objavljivanju podataka. U većini spomenutih institucija uprava je obavljala slab nadzor nad izloženošću tržišnim rizicima. U bavljenju tim problemom vodeće svjetske banke i financijska poduzeća okreću se rizičnosti vrijednosti, kao jednostavnoj metodi za izračunavanje i kontrolu tržišnih rizika.