Koje su zemlje Eurolanda?
	Što znači «IN» valuta?
	Koji su bitni elementi za pristupanje EMU-u?
	Zašto Švicarska nije članica EMU-a?
	Kada će Hrvatska biti članica EMU-a i hoće li u Hrvatskoj biti raspisan referendum za uvođenje eura?
	Što se dogodilo s ugovorima o deviznim oročenjima koji su se vodili u EMU valutama?
	Koje su prednosti uvođenja eura?

	Koliko deviza se smije iznositi iz zemlje?
	Zašto se iz RH smije iznositi samo 3.000 EUR?
	Kakav će biti odnos kune prema euru sljedeće godine?
	Je li uvođenje eura imalo negativne posljedice za bankarsko poslovanje?
	Treba li u budućnosti štedjeti u eurima, američkim dolaru ili švicarskim francima?
	Do kojeg datuma se mogu zamijeniti novčanice “IN” valuta u euro?

Koje su zemlje "Eurolanda”?

Zemlje "Eurolanda" ili euro-područja je zajednički naziv za članice Europske unije (EU) koje su pristupile Ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU), što znači da su uvele euro kao jedino zakonsko sredstvo plaćanja te njime zamijenile nacionalne valute. Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Grčka su 1. siječnja 2002. godine uvele euro u gotovinskom obliku, dakle u obliku kovanica i novčanica. Slovenija im se pridružila 1. siječnja 2007. godine, a Cipar i Malta 1. siječnja 2008. "Euroland" će sa Slovačkom od 1. siječnja 2009. imati šesnaest članica. Tri su stare članice EU za sada odlučile zadržati svoje nacionalne valute: Velika Britanija, Danska i Švedska.
 

Što znači «IN» valuta?

““IN” valute su nacionalne valute članica EMU-a, koje su uvođenjem eura kao bezgotovinskog novca i nepovratnim fiksiranjem njihovog tečaja prema euru postale denominacija eura, a nakon uvođenja eura u gotovinskom obliku povučene su iz optjecaja. 

Koji su bitni elementi za pristupanje EMU-u?

Da bi članica EU-a postala članicom EMU-a, osim političke volje, mora udovoljavati kriterijima dogovorenim u Maastrichtu 1992. godine, a zapisanim u Povelji o Europskoj uniji. Osnovni Maastrichtski kriteriji za uključivanje u EMU su sljedeći:

1. inflacijski kriterij: stopa inflacije ne smije biti za više od 1,5 postotnih bodova iznad prosjeka triju zemalja s najnižom inflacijom;

2. fiskalni kriterij: deficit proračuna konsolidirane opće države ne smije prelaziti razinu od 3% BDP-a, a ukupan javni dug ne smije biti viši od 60% BDP-a ili, ukoliko prelazi tu granicu, mora opadati i približavati se referentnoj vrijednosti zadovoljavajućim ritmom;

3. tečajni kriterij: članica EU mora tijekom barem dvije godine “bez ozbiljnih tenzija” sudjelovati u Europskom tečajnom mehanizmu, što znači da tečaj njezine valute prema euru mora fluktuirati unutar dopuštenih granica, koje su posljednjih nekoliko godina postavljene na +/- 15% u odnosu na središnji paritet;

4. kamatni kriterij: dugoročne kamatne stope ne smiju za više od dva postotna poena prelaziti prosjek triju zemalja s najnižom inflacijom 

Zašto Švicarska nije članica EMU-a?

Švicarska nije članica EU-a, a EMU predstavlja samo daljnji korak u produbljivanju zajedničkog tržišta koje je već postojalo u EU-u.

Kada će Hrvatska biti članica EMU-a i hoće li u Hrvatskoj biti raspisan referendum za uvođenje eura?

Da bi postala članica EMU-a, Hrvatska najprije mora postati članica EU-a. Kako je jedan od kriterija za buduće članice podržavanje ukupnih ciljeva EU, ni Hrvatska nakon ulaska u EU ne bi mogla zadržati svoju valutu. Dakle, pristajanjem na članstvo u EU Hrvatska, kao i sve buduće članice te unije, pristaje i na članstvo u EMU-u. Način ratifikacije sporazuma o priključenju ovisi o u to vrijeme važećem unutrašnjem zakonodavstvu zemlje. Naravno, prije nego što postane članica, zemlja kandidakinja mora ispuniti Maastrichtske kriterije.

Što se dogodilo s ugovorima o deviznim oročenjima koji su se vodili u EMU valutama?

Ugovori s deviznim oročenjima koji su se vodili u nacionalnim valutama zemalja članica EMU-a bili su od 31. prosinca 2001. godine automatski i besplatno konvertirani u euro prema fiksnim konverzijskim tečajevima koji vrijede od 1. siječnja 1999. godine. Isto se dogodilo i sa svim ostalim računima u stranoj valuti, kao i s deviznim obvezama klijenata.

Koje su prednosti uvođenja eura?

Najočitije prednosti uvođenja eura za pojedince su lakša usporedivost cijena između različitih zemalja i uštede na troškovima konverzije pri proputovanju kroz više zemalja članica EMU-a ili pri plaćanju računa za uvezenu robu ili usluge korištene u inozemstvu a plaćene kreditnim karticama i sl. Neizravno, pojedinci u zemljama članicama EMU-a i zemljama koje su snažno povezane s njihovim gospodarstvima mogli bi imati koristi zbog veće konkurencije i porasta trgovine na sada doista jedinstvenom tržištu te integriranim financijskim tržištima. Koristi za poduzeća u velikoj mjeri su istovrsne kao i za pojedince.

Koliko deviza se smije iznositi iz zemlje?

Rezident fizička osoba može u putničkom prometu s inozemstvom iz Hrvatske iznositi stranu gotovinu i čekove u vrijednosti do 3.000 eura, a više samo uz prethodno odobrenje Hrvatske narodne banke prema Odluci o unošenju i iznošenju gotovine, čekova i materijaliziranih vrijednosnih papira (NN br. 111/03).

Zašto se iz RH smije iznositi samo 3.000 EUR?

Zemlje u kojima se financijska tržišta tek razvijaju koriste različite mjere, najčešće skupno nazvane ograničenjima konvertibilnosti po kapitalnom računu, kako bi svoje financijske sustave zaštitile od potencijalnih štetnih učinaka volatilnosti tokova kapitala, bijega deviza i špekulativnih napada. Ograničenje iznosa deviza koji je dopušteno iznijeti iz Hrvatske jedna je od takvih mjera. U sklopu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju predviđena je liberalizacija kapitalnog računa, te stoga valja očekivati kako će u skoro vrijeme (najviše četiri godine nakon ratifikacije Sporazuma) Zakon u kojem se spomenuta mjera nalazi biti prilagođen tome.

Kakav će biti odnos kune prema euru sljedeće godine?

Hrvatska narodna banka vodi monetarnu politiku niske i stabilne inflacije u režimu upravljano-plivajućeg tečaja. To znači da se tečaj kune prema euru (i drugim valutama) ponaša u skladu s tržišnim silnicama, a HNB intervenira na deviznom tržištu samo ukoliko ocijeni da kretanje tečaja ugrožava inflacijske ciljeve. Budući da je tečajni odnos njemačke marke i ostalih valuta zemalja EMU-a nepromjenjivo fiksiran od 1. siječnja 1999. godine, kad je euro uveden kao bezgotovinski novac, uvođenjem eura kao gotovinskog novca ništa se u tečajnom režimu ne mijenja.

Je li  uvođenje eura imalo negativne posljedice za bankarsko poslovanje?

Banke u zemljama članicama EMU-a od uvođenja eura ostale su bez prihoda od provizija koje su naplaćivale pri konverziji nacionalnih valuta zemalja članica EMU-a. Kako u Hrvatskoj euro i dalje ima status stranog novca, domaće banke izgubile su - nakon što je obavljena zamjena tih valuta eurom - samo prihode ostvarivane konverzijom jedne valute s područja EMU-a u drugu, ali će prihode od konverzije naše nacionalne valuta u euro, i obratno, imati i nadalje. Uvođenjem eura naše banke imale su priliku ostvariti i određene uštede (potreban je manji broj korespondentskih banaka u zemljama EMU-a, smanjivanje valutne izloženosti...).

Treba li u budućnosti štedjeti u eurima, američkim dolaru ili švicarskim francima?

Pri štednji u bilo kojoj od valuta, deponenti moraju biti svjesni činjenice da se izlažu valutnom riziku te da je na svakoj špekulaciji moguće izgubiti. Pravilo koje će minimizirati rizik je usklađivanje valutne strukture depozita s odljevima koji se očekuju (npr. kupovina automobila).

Do kojeg datuma se mogu zamijeniti novčanice “IN” valuta u euro?

Iako je od 1. ožujka 2002. euro postao jedino zakonsko sredstvo plaćanja u zemljama EMU-a, eventualno preostale ili naknadno pronađene novčanice njihovih nacionalnih valuta mogu se zamijeniti i kasnije - po konverzijskom tečaju i bez dodatne naknade kod središnje banke one zemlje o čijoj se valuti radi još najmanje deset godina, a u nekima i neograničeno, a barem još neko vrijeme i u poslovnim bankama, no uz određenu naknadu.