S guvernerom Hrvatske narodne banke (HNB) Željkom Rohatinskim razgovarali smo o dolasku Societe Generalea na hrvatsko tržište, odnosima s Novom ljubljanskom bankom (NLB) i najavljenom spajanju Hrvatske poštanske banke (HPB) i Croatia osiguranja (CO) te nedavnom upozorenju središnje banke da bi nastavak dosadašnjih tendencija kod vanjskog zaduživanja Hrvatsku odveo u dužničku krizu. 

–

Spajanje UniCredita i HVB-a na europskom tržištu odrazilo se i na stanje u hrvatskom bankarstvu, pa je Splitska banka na kraju prodana francuskoj banci Societe Generale. Kakve su pouke tog slučaja za Hrvatsku i što će njenom bankarstvu donijeti ulazak francuskog kapitala? 

 - Bez obzira na snažnu globalnu konkurenciju između banaka koja se prenosi i na lokalna tržišta, malo a visoko koncentrirano bankovno tržište kao što je hrvatsko uvijek je potencijalno podložno pojedinim oblicima oligopolnog ponašanja glavnih aktera na tom tržištu. Posebno u situaciji visoke regionalne koncentracije vlasništva nad bankama kad je oko 80 posto bankovnog sustava u vlasništvu inozemnih banaka iz samo dvije zemlje, koje - po definiciji - ne mogu biti potpuno imune na šire nacionalne i regionalne interese svojih dioničara i domicilnih poslovnih partnera. Zato, dolazak SG na hrvatsko tržište predstavlja pozitivan korak u pravcu smanjenja rizika takvog ponašanja i supremacije užih nacionalnih interesa, iako naravno ne treba očekivati da će se SG ponašati bitno različito od banaka koje već posluju na ovom tržištu. Konačno, sve se one rukovode istim motivima i imaju slične ciljeve. Ipak, ulazak u igru novog jakog "igrača" uzburkat će tržište, a to može biti samo u interesu domaćih komitenata.

Kao uvjet za dolazak NLB-a na hrvatsko tržište, ili njenog suvlasnika KBC-a, HNB je postavio rješavanje pitanja stare devizne štednje hrvatskih građana kod «stare» Ljubljanske banke. Sada se, međutim, KBC namjerava povući iz NLB-a. Znači li to da je toj belgijskoj banci sada otvoren put na hrvatsko tržište? 

 - Ako i kada KBC izađe iz vlasničke strukture NLB te zatraži dozvolu za rad u Hrvatskoj, HNB će ponovno razmotriti cijeli slučaj. Pri tome će posebnu težinu imati dva elementa. Prvo, nemogućnost KBC-a da prestankom odnosa strateškog partnerstva dalje utječe na odluke NLB i slovenske države kao drugog velikog dioničara te banke u pogledu povrata devizne štednje hrvatskih građana. I drugo, reputacija KBC-a u hrvatskoj javnosti u kontekstu neuspjelih pokušaja da se i nakon njegovog ulaska u NLB 2002. godine vrati štednja te indirektnih probitaka koje je i KBC ostvarivao učestvujući u upravljanju aktivom NLB-e čija pak bilanca ne sadrži na strani pasive neosporna dugovanja prema hrvatskim štedišama. Koji će od ova dva elementa prevladati nezahvalno je predviđati, pri čemu nije isključeno da će konačni ishod zavisiti i od modaliteta pod kojima bi KBC želio ući na hrvatsko tržište. Pretpostavljam da se takav stav neće sviđati KBC-u te strukturama koje za njega lobiraju i koji bi vjerojatno bio najsretniji kada bi mu izlazak iz vlasničke strukture NLB automatski otvorio hrvatsko tržište. Međutim, činjenica je da je u trenutku stjecanja 34 postotnog udjela u NLB belgijska banka bila potpuno upoznata s problemom duga prema hrvatskim štedišama i da se ona u kupoprodajnom ugovoru čak i osigurala da te obveze ne padnu na njen teret budući da ne snosi nikakvu odgovornost za nastanak problema. U takvim uvjetima KBC se kao suvlasnik NLB ponašao kao da za njega problem niti ne postoji, odnosno kao da se ne radi o privatno-pravnom odnosu štediša i (njegove) banke, već o političkom pitanju kojeg će separatno rješavati slovenska i hrvatska država. Takav pristup KBC je dijelom izmijenio tek kada je postalo potpuno jasno da bez rješenja problema devizne štednje HNB neće dozvoliti rad u Hrvatskoj ni NLB niti KBC-u, ali njegovi pokušaji da se nađe rješenje nisu bili uspješni. Sve to ukazuje da je pitanje mogućeg ulaska KBC-a na hrvatsko tržište i dalje opterećeno različitim hipotekama i da za njega nema jednostavnog rješenja.

Kako gledate na najavljeno spajanje HPB-a i Croatia osiguranja? 

 - Pored bankarskih usluga u užem smislu, mnoge banke preko povezanih društava pružaju i cijeli niz drugih financijskih usluga kao što su upravljanje fondovima, leasing i poslovi osiguranja. To im omogućava ostvarivanje efekta sinergije u svim fazama i područjima poslovanja. Od prikupljanja sredstava iz različitih izvora, racionalnijeg upravljanja tim sredstvima, unosnijeg usmjeravanja plasmana do disperzije rizika. Time jača njihov financijski potencijal, kako agregatno tako i za pružanje svake pojedine vrste usluga, a preko njega i njihov položaj na pojedinim segmentima financijskog tržišta. Istodobno, mogućnost dobivanja različitih usluga na "jednom mjestu", često u financijskom paketu i uz niže ukupne troškove donosi probitke i korisnicima tih usluga pa tako objedinjeno financijsko poslovanje postaje i snažan element konkurentnosti banaka i povećanja njihovih tržišnih udjela. Takvo poslovanje karakteristično je danas za gotovo sve banke u stanom vlasništvu koje posluju na hrvatskom tržištu, dok male domaće banke uglavnom još ne raspolažu dostatnim financijskim, organizacijskim i drugim potencijalima za takvo autonomno proširenje poslovanja. Zato formiranje tih potencijala najavljenim spajanjem HPB i CO predstavlja logičan potez kojim bi nastao financijski konglomerat u domaćem vlasništvu s mogućnošću uspješnijeg suprostavljanja inozemnoj konkurenciji i na tržištu bankarskih usluga i na tržištu osiguranja nego što to danas odvojeno mogu HPB i CO. Naravno, pri tome treba voditi računa i o činjenici da objedinjeno poslovanje nosi i određene rizike jer se potencijalni problemi u jednoj sferi tog poslovanja automatski prenose i na ukupno poslovanje novog entiteta.

U nedavno objavljenoj studiji HNB je upozorio na nastavak rasta vanjskog duga. Kojim ćete mjerama u ovoj i sljedećoj godini pokušavati zaustaviti trend zaduživanja domaćih banaka kod svojih matičnih banaka u inozemstvu? Hoćete li nastaviti povećavati graničnu obveznu pričuvu ili ćete možda posegnuti čak i za povećanjem stope obvezne pričuve? Hoće li to za posljedicu imati povećanje aktivnih stopa poslovnih banaka? 

 - S obzirom da su znatno više stope prinosa u Hrvatskoj u odnosu na EU osnovni pokretač plasiranja sredstava inozemnih banki-majki putem kredita ili depozita domaćim bankama u njihovom vlasništvu gdje ta sredstva služe za financiranje kreditne ekspanzije na domaćem tržištu, restriktivne mjere monetarne politike prvenstveno su usmjerene na poskupljenje tih izvora sredstava kako bi se smanjivanjem jedinične stope prinosa destimulirala agresivna ponuda kredita. Nakon podizanja stope granične obvezne pričuve na 55 posto krajem prošle godine i proširenja osnovice za njezin obračun, ta mjera počinje sve više djelovati na ponašanje banaka koje u funkciji održavanja likvidnosti odustaju od transferiranja dijela dobiti u inozemstvo, povećavaju kamatne stope na domaće depozite, a u posljednje su vrijeme i mnogo umjerenije na području daljnje relaksacije uvjeta odobravanja kredita radi poticanja porasta potražnje za njima. Istodobno, u drugom će dijelu godine biti implementirane i dodatne mjere prudencijalnog karaktera, uključujući povećanje općih rezervacija za brzo rastuće plasmane. Za očekivati je da će sve to dovesti do postupnog usporavanja dinamike rasta kredita koja krajem svibnja iznosi na godišnjoj razini 19,6 posto, od čega privatnom nefinancijskom sektoru 23,0 posto, što je gotovo trostruko brže od procijenjenog nominalno rasta bruto domaćeg proizvoda s nepovoljnim utjecajem na platnu bilancu. Pokaže li se ipak potreba za uvođenjem dodatnih restrikcija, HNB već ima spremne mjere koje se odnose na izravno "oporezivanje" rasta aktive banaka. U svemu tome treba, međutim, naglasiti da se aktualne i potencijalne mjere monetarne politike mogu prije svega odnositi na sferu ponude kredita, dok je njihov utjecaj na potražnju za kreditima tek indirektan i mnogo slabijeg intenziteta, tako da je za izrazitije usporavanje snažne kreditne ekspanzije u zemlji potrebno usklađeno djelovanje ukupne ekonomske politike.

U studiji ste upozorili i na pet mogućih scenarija nastavka rasta ino duga. Prijeti li doista Hrvatskoj dužnička kriza i koje bi bile posljedice za naš bankarski sustav i gospodarstvo u cjelini? 

 - Daljnje povećavanje ionako već visokog stupnja inozemne zaduženosti zemlje ne nosi samo potencijalne opasnosti vezane uz mogući rast kamatnih stopa, promjene tečaja, pada rejtinga ili povlačenja inozemnog kapitala - dakle scenarije koji su u posljednjih dvadesetak godina dovodili do dužničkih kriza u pojedinim zemljama, već producira i vrlo visoke troškove servisiranja tog duga. Kao ilustraciju tog problema prezentirali smo u Analizi inozemne zaduženosti Republike Hrvatske jednostavnu matematičku simulaciju nekoliko varijanti budućih odnosa između veličine kamata na inozemni dug i očekivanog nominalnog prirasta bruto domaćeg proizvoda. Iz nje jasno proizlazi da bi uz nastavak dosadašnjih tendencija u kretanju inozemnog duga, veličina kamata u relativno vrlo kratkom roku dostigla iznos održivog godišnjeg prirasta GDP-a, odnosno da bi cijeli taj prirast morao biti angažiran za otplatu inozemnih kamata, što bi bitno umanjilo opće razvojne potencijale nacionalne ekonomije i učinilo je još ovisnijom od inozemnih izvora financiranja. Bez suvišnog dramatiziranja, to je samo još jedan indikator o potrebi vrlo ozbiljnog pristupa problemu inozemne zaduženosti zemlje i traženju odgovarajućih rješenja u svim sferama ekonomske politike.