Hrvatsko je bankarstvo održivo. Može biti bolje - i bit će!

Objavljeno: 2.7.2015.

I ove godine guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić javnosti se, osobito stručnoj, obratio u opsežnom intervjuu magazinu Banka, odgovorivši na čak 24 pitanja. Grubo su podijeljena u tri dijela. U prvom, raspravlja se europska i hrvatska bankovna politika, u drugom stanje u hrvatskom bankarstvu a u trećem stanje u hrvatskom gospodarstvu i komentira moguće mjere ekonomske politike. No Vujčićevi odgovori nude puno detaljnijeg sadržaja. Guverneru je posebno važno da je europska provjera kvalitete hrvatskog bankarstva potvrdila HNB-ovu politiku rezervacija, o čemu se raspravljalo cijele 2014. godine. Vujčić posebno detaljno odgovara na pitanja o stabilnosti bankovnog sustava, koja je - prema njemu pretpostavka razvitka kako bankovnog sustava tako i ukupnog gospodarstva. Ta se stabilnost u posljednje vrijeme postiže politikom rezervacija, koja može imati donekle nepovoljne efekte na kreditiranje isključivo kod banaka koje se suočavaju s nedostatkom kapitala, inzistira guverner. To nije slučaj s hrvatskim bankarskim sektorom. S druge strane, Vujčić iznosi podatak o izrazito neefikasnom korištenju kredita u hrvatskim poduzećima. Zato, smatra da su u srednjem roku kvaliteta alokacije kredita, te njihova dostupnost i cijena važniji za održivost gospodarskog rasta od povećanja volumena kredita. Što se tiče rasprava o bankovnoj politici u EU, guverner zaključuje da se regulatorima u EU prije zamjera sporost u djelovanju nego pretjerani regulatorni aktivizam. Vujčić je odgovorio na pitanja o efektima politike negativnih kamatnih stopa na depozite, opasnosti deflacije i promjene tečaja. Također je ponovio poznate stavove o potrebi provedbe reformi, a pitanje financiranja proračuna stavio je u kontekst kretanja na financijskim tržištima. Posebno su međutim zanimljive opservacije o ulozi banaka u gospodarskom rastu te mjerama koje se u tom pogledu poduzimaju. U 2015. godini loši bi krediti mogli narasti do 19 posto, no unatoč nepovoljnom trendu banke poboljšavaju rezultate poslovanja. Na žalost, to nije rezultat rješavanja problema s neprihodujućim kreditima putem naplate kolaterala, nego smanjenja cijene izvora. Mjere kojima HNB potiče kreditiranje daju ograničene rezultate. Garancijske sheme i korištenje europskih fondova za mala i srednja poduzeća čine se izglednijom opcijom. Ne iznenađuje stoga što stanje u gospodarstvu guverner smatra glavnim rizikom za poslovanje banaka u sljedećem razdoblju. Konsolidacija u bankarstvu je normalna stvar, dodaje. Sve nijanse u odgovorima nije dakako moguće iznijeti u 2 ovom kratkom uvodu. Zainteresiranima za pojedine teme preporučujemo detaljno čitanje cijelog intervjua.

Europska provjera dijela hrvatskog bankovnog sektora potvrdila je njegovu stabilnost na kojoj je politici HNB inzistirala od početka vašeg mandata. Ipak, kao da dolaze druga vremena: sami ste opetovano upozorili daje poslovni model hrvatskih banaka dugoročno neodrživ. U čemu se sastoji ta neodrživost i imate li mjere (poticaje) kojima biste utjecali na promjenu situacije? Što ako se trend nastavi?

Hrvatska je sukladno zahtjevima Europskog nadzornog tijela za bankarstvo - EBA, u suradnji s nadzornim tijelima većinskih vlasnika tih banaka, provela ispitivanje kvalitete imovine u četiri najveće provođenje analitičkog ispitivanja banke. To je ispitivanje provedeno polazeći od definicija koje je usvojio Odbor nadzornika EBA, kako bi se prvi put na razini unije mogli transparentno usporediti nalazi supervizije u raznim zemljama. Usporedno s tim procesom, Europska centralna banka - ECB provela je tzv. Sveobuhvatnu provjeru banka koje su došle pod supervizorsku nadležnost ECB-a od studenog 2014. godine. Ta su dva procesa vođena simultano i u značajnom su se dijelu preklapala.

HNB je organizirala i provela provjeru kvalitete imovine u Hrvatskoj. Provjera je izvršena nad bankama koje zajedno čine dvije trećine bankarskog sustava. U svrhu osiguravanja transparentnosti rezultati procesa objavljeni su istovremeno s objavom rezultata EBA-inog stress testa u listopadu ove godine.

Vrlo smo zadovoljni rezultatima provjere, prvenstveno zato što je ona potvrdila naše viđenje stanja u bankama koje su obuhvaćene provjerom. Moram posebno istaknuti efikasnost procesa kojeg je HNB organizirao. Dok se u nekim susjednim zemljama provođenje analitičkog ispitivanja imovine plaćalo i desecima milijuna eura, u Hrvatskoj smo zahvaljujući dobroj organizaciji, uspješnoj suradnji s nadzornicima vlasnika hrvatskih banaka, ali i stvarno velikim naporima naših uposlenika proveli ispitivanje bez ikakvih dopunskih troškova.

Nalazi ispitivanja ukazuju da su knjigovodstveni iskazi poslovanja banaka, polazeći od definicija koje su primijenjene, realni i da nisu nađeni skriveni značajni rizici u provjerenom uzorku koji je bio dosta obuhvatan. Tijekom pregleda uočena je potreba dopunskih rezervacija i ispravaka vrijednosti od oko milijardu i pol kuna. To nije malo, ali nije ni značajno u 3 usporedbi s veličinom preglednog portfelja. Posebno zato što veći dio tih rezervacija nije bio posljedica propusta banaka, nego je proizašao iz primjene definicija i metodologije koja je u pojedinim detaljima stroža od metodologije koju je do tada propisivao i u nadzoru primjenjivao HNB. U svakom slučaju banke su u supervizorskom dijalogu prihvatile nalaze ispitivanja i oni će u cijelosti biti sadržani u njihovim godišnjim izvješćima za 2014. godinu.

Stabilnost bankarskog sustava koju je analitičko ispitivanje potvrdilo značajna je odrednica buduće konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Naime, cijena i dostupnost izvora financiranja, a time kredita, izravna je posljedica percepcije sigurnosti bankarskog sustava. Može se dogoditi, kao što je danas slučaj, da je transmisija otežana i da usprkos obilnoj likvidnosti nemamo rast kredita. No i toj situaciji obilna likvidnost daje pogodnosti korisnicima kroz smanjivanje cijene i povoljnije uvjete kredita za kreditno sposobne.

Ako bi, naprotiv, došlo do narušavanja povjerenja, povoljni krediti ne bi više bili dostupni poduzetnicima i građanima. Zato po pitanju stabilnosti neće biti drugih vremena.

Neodrživ je model u kojem kreditna aktivnost pada predugo vremena. Banke žive od davanja kredita. Kako se kamatni prihodi smanjuju, tako će ih biti potrebno nadomjestiti novima, što će biti moguće samo kroz povećanje kreditne aktivnosti. Drugim riječima banke će morati ponovo početi davati kredite kako bi održale poslovni model. Problem je u tome što je teško doći do zdrave potražnje za kreditima u uvjetima produljene recesije. No i tu treba biti proaktivan i tražiti mogućnosti profitabilnog kreditiranja, gdjegod postoje, a uvijek ih ima, ne samo u Katančićevoj.

A hrvatsko je bankarstvo održivo. Ali može biti bolje nego stoje danas. I biti će.

Može li politika održanja stabilnosti, putem mjera koje se sad provode, biti adekvatan odgovor?

Kako sam prije rekao, politika održavanja stabilnosti nužan je preduvjet ostvarivanja razvojne uloge bankarskog sustava kao temelja očuvanja i popravljanja konkurentnosti gospodarstva.

Pretpostavljam da se pitanje odnosi na mjeru u kojoj je politika gradualnog jačanja rezervacija pridonosi stabilnosti financijskog sustava, koja je usput i zakonski definirana kao jedan od 4 temeljnih zadataka HNB-a. Na prvoj, suštinskoj razini, treba primijetiti da su empirijska istraživanja jasno pokazala kako jačanje rezervacija može imati donekle nepovoljne efekte na kreditiranje isključivo kod banaka koje se suočavaju s nedostatkom kapitala pa ih prikrivanje stvarnog stanja u bilancama održava marginalno iznad minimalnih regulatornih zahtjeva. Hrvatski bankarski sektor očito ne ulazi u takvu kategoriju jer bi zadovoljavao minimalne kapitalne zahtjeve i nakon otpisa kompletnog iznosa loših kredita.

Kao što sam rekao, četiri najveće hrvatske banke su kroz svoje matične grupacije sudjelovale u sveobuhvatnoj procjeni kvalitete imovine na razini EU. Ona je u potpunosti potvrdila ispravnost politike jačanja rezervacija koju je HNB uveo. Čudi me jedino da nakon znatnog broja napisa i prigovora kojima se dovodila u pitanje takva politika HNB-a, ne znam tko me sve nije pitao čemu to radimo, nitko nije napisao niti zaključio kako je AQR potvrdio ispravnost naše politike. To govori u kakvim uvjetima radimo.

U kom smjeru vidite mogućnost promjene poslovnog modela hrvatskih banaka?

Banke su poduzetnici na tržištu i one brzo i odlučno prilagođavaju svoje poslovne modele stanju na tržištu. Zato i ostvaruju ovako dobre poslovne rezultate. Ponekad nam se čini da su pri tome mnogo maštovitije nego što bi bilo poželjno. Zato naša zadaće nije definiranje njihovih poslovnih modela, nego njihovo stalno testiranje da utvrdimo jesu li adekvatni, te generiraju li rizike za banku ili sustav koji nadmašuju koristi.

Regulatorna politika bankarske industrije u Europskoj uniji nailazi na kritike iz bankovnog sektora, i to po svim segmentima, a ne samo kad je riječ o prijedlozima strukturnih promjena. Na udar dolazi i politika stabilnosti, koju - tvrdi se - nije moguće ostvariti bez razvitka. Kako vi gledate na tu promjenu tona u stručnoj javnosti?

Nisam svjestan značajne promjene tona u stručnoj javnosti. U regulatornoj zajednici vrlo je jasna odlučnost da poslovanje banaka treba biti odgovarajuće nadzirano i regulirano kako bi se izbjegli rizici za sustav, ali i za proračun pojedinih država, koji se opetovano generiraju u bankarskom sustavu. Upravo je Hrvatska primjer države u kojoj je uspješan nadzor banaka doveo do toga da banke nisu doprinijele teškoćama proračuna, nego su ga naprotiv podržale u kritičnim fazama. I danas kao jedna od točaka stabilnosti podupiru kreditnu sposobnost zemlje stoje kritični preduvjet za izbjegavanje produbljivanja recesije.

Nova bankarska regulativa i institucionalna arhitektura u EU, koje se u nekim segmentima još uvijek definiraju, su nesumnjivo superiorne u odnosu na predkrizni režim. Velik broj zemalja koje su snosile goleme troškove sanacije bankarskih sektora, u nekima do mjere da je solventnost država bila dovedena u pitanje, pokazale su nužnost regulatorne reforme. Vjerojatno se može raspravljati o rastućoj kompleksnosti nove regulative, kao i optimalnosti cjelokupnog paketa, ali ona nesumnjivo počinje eksplicitno brinuti o financijskoj stabilnosti i regulatorima pruža niz instrumenata kojima mogu postići taj cilj. Usto, bankovna unija treba raskinuti, ili barem bitno oslabiti neke od inicijalnih slabosti u institucionalnom dizajnu eurozone.

Samu situaciju u bankarskom sektoru EU valja razlikovati od one u Hrvatskoj budući daje hrvatski bankarski sektor među najbolje kapitaliziranima u EU zbog protucikličke regulatorne politike vođene u Hrvatskoj. U bankarskom sektoru EU i nakon svih poduzetih mjera za jačanje kapitalne adekvatnosti i dalje postoji niz banaka koje imaju neadekvatnu kapitaliziranost.

Stoga se u stručnim krugovima regulatorima u EU prije zamjera sporost u djelovanju nego pretjerani regulatorni aktivizam. Naime, zbog relativne sporosti u djelovanju kroz krizu banke su iskoristile razduživanje kao jednu od bitnih mjera za jačanje kapitalne adekvatnosti. Tako je sporost u provedbi nove regulative vjerojatno usporila gospodarski oporavak EU.

Regulatorni okoliš koji se formira u EU izrazito je obiman i predstavlja posve novi pristup. Razina reguliranost jako je visoka, a ukupni tekstovi relevantne regulative mjere se u tisućama stranica. No, pri tome taj okoliš nije restriktivan prema bankama i omogućava im ujednačene uvjete poslovanja unutar EU, doprinoseći tako integritetu jedinstvenog tržišta. Veliki dio prigovora dolazi uslijed obima regulative, čije svladavanje, kao i posljedična prilagodba poslovanja, predstavljaju zamjetan trošak. Zato u ovoj fazi banke, kao i regulatori, imaju mnogo posla na "internaliziranju" regulative. Taj posao uzima značajan dio vremena i resursa, pa je jasno da su zbog toga nezadovoljni.

No budimo strpljivi i pustimo regulativi da pokaže svoje stvarne domete. To je ujedno jedino što realno možemo učiniti, budući je njezino uvođenje kao i njezina struktura dogovoreno na razini EU. Naš utjecaj na pojedina rješenja postoji kroz sudjelovanje u radnim tijelima, no 6 temeljna struktura već je postavljena prije našeg ulaska i biti će do kraja implementirana u roku.

Kako komentirate promjenu politike ECB-a oko uvođenja negativnih kamatnih stopa i kakve to posljedice može imati na hrvatski bankovni i financijski sektor?

Tržišne stope blago su se smanjile reagirajući na smanjenje referentnih stopa ESB-a i guranje depozitne stope u negativan teritorij sredinom 2014. godine. To bi moglo značiti nešto malo povoljniji pristup inozemnom financiranju za sve domaće sektore, ali i ne mora zbog dominacije drugih parametara koji utječu na troškove inozemnog financiranja. S druge strane, banke će ostvariti niži prinos na inozemnu aktivu pa će za njih znatan dio ušteda na troškovima financiranja biti poništen nižim prinosima. Banke su u drugoj polovici godine ipak nastavile jačati inozemnu likvidnost pa je strana aktiva u prvih 11 mjeseci 2014. porasla za 5,5 milijardi kuna.

Kako vidite kretanja u hrvatskom gospodarstvu? Kakva je uloga financijskog sektora? Smatrate li da je prevelik, kao stoje izjavio viceguverner Odak? Smatrate li i dalje daje kreditiranje nebitno za gospodarski rast, što se iz HNB-a opetovano čulo?

Uloga financijskog sektora u gospodarskoj je strukturi značajna i to će i ostati. Povećanje složenosti i relativnog značaja bankarskog sektora raste s razvijenošću zemlje, što je neupitan sekularni trend. Naravno, ta veza nije deterministička, ali se relativno jasno vidi. S time što postoje zemlje, kao što su Švicarska, Luxemburg ili Velika Britanija, kod kojih je bankarstvo značajan izvozni proizvod, pa se one još više ističu njegovim relativnim značajem.

Mi smatramo da optimalnu veličinu pojedine industrije u odnosu na gospodarstvo, tj. njezin udio u BDP-u najbolje određuje tržište. Dakle, ne postoje a priori preveliki ili premali sektori, nego treba pogledati kako svaki od njih posluje, te koliko doprinosi općem interesu i koliko naplaćuje za svoje usluge. U slučaju bankarstva, ono objektivno dobro posluje. Istovremeno, njegov udio u Hrvatskom BDP-u usporediv je s udjelom bankarstva u zemljama u kojima je bankarstvo izvozni proizvod, dok hrvatske banke svoje usluge naplaćuju u jako pretežnom dijelu od domaćih rezidenata. Naravno, ako zauzvrat isporučuju dobro alocirane kredite gospodarstvu koji potiču njegov rast i jačaju konkurentnost, te kvalitetne proizvode privatnim 7 klijentima, štiteći ih pritom svojom ekspertizom od rizika s kojima se oni objektivno ne mogu nositi, onda tome nemam prigovora, a sumnjam da bi ga i Damir imao.

Nitko ne može sporiti razmjerno čvrstu vezu koja najčešće postoji između kreditiranja i gospodarskog rasta, pri čemu se o smjeru uzročnosti može raspravljati. Takva je veza postojala i u Hrvatskoj prije krize. Međutim, za rast BDP-a od otprilike 4%, ukupno financiranje hrvatskih poduzeća trebalo je rasti po stopama od preko 20%. Drugim riječima, poduzeća su izvore financiranje često usmjeravala u projekte koji su očito imali vrlo slab učinak na gospodarski rast, odnosno nisu efikasno koristila kapital. Premda takva kretanja očito nisu bila dugoročno održiva, što je financijska kriza razotkrila na grub način, Hrvatska po njima nije bila iznimka. Međutim, međuodnos kreditiranja i investicija, odnosno gospodarske aktivnosti, nakon izbijanja financijske krize u Hrvatskoj je uvelike specifičan. Dok je u cijelom nizu zemalja gospodarski oporavak prethodio oporavku kreditiranja i eventualno se postavljalo pitanje mjere u kojoj pad kredita ograničava oporavak, u Hrvatskoj je domaće kreditiranje poduzeća kumulativno poraslo razmjerno snažno, preko 22%, stoje među najvećim porastima zabilježenima u članicama EU. Sličan slučaj kreditne ekspanzije koju nije pratio gospodarski oporavak zabilježen je još samo u Italiji.

Hrvatska je zemlja s najvećim rastom kredita u EU od početka krize do kraja prošle godine, a s izuzetkom Grčke imamo najveći pad BDP-a. Naprotiv, Njemačka i nordijske zemlje u istom su razdoblju zabilježile kreditnu kontrakciju.

Zato bih rekao kako su u srednjem roku kvaliteta alokacije kredita, te njihova dostupnost i cijena važniji za održivost gospodarskog rasta od povećanja volumena kredita. Imamo brojne dokaze da je skoro svim velikim krizama i gospodarskim zastojima u prošlom i ovom stoljeću prethodio brz i dinamičan rast, kako se poslije pokazalo, loše alociranih kredita.

Na 15. obljetnici HUB-a izjavili ste daje na neki način bankovni sustav bolji nego što izgleda ekonomija?

Možete li detaljnije objasniti svoju ocjenu? Naš je financijski sustav iz niza razloga najuspješniji dio gospodarstva. Nakon šest godina recesije normalno bi bilo očekivati da će banke biti slabe, podkapitalizirane i neprofitabilne, što bi predstavljalo velik problem za gospodarstvo i proračun. Hrvatski bankarski sustav, međutim, ne samo da je stabilan i čvrst, nego je i povećavao operativni rezultat do 2012. Nakon slabijih 8 rezultata u 2012. i 2013., uzrokovanih između ostalog i promjenama zakona, operativni rezultat je ponovo porastao u ovoj godini.

U velikom broju zemalja s problemima glavni rizici za gospodarstvo i proračun dolaze ili su dolazili iz financijskog sustava. U Hrvatskoj je obrnuto.

To djelomično proizlazi i iz činjenice da je restriktivna regulatorna praksa HNB-a u razdoblju prije krize preusmjerila financiranje velikog broja projekata, često vrlo rizičnog profila, u inozemstvo. Tako se gotovo cjelokupan prirast inozemnog duga nefinancijskog sektora u razdoblju od 2003. do 2008 . godine odnosio na sektore građevine i upravljanja nekretninama, pa su uoči krize inozemni izvori više sudjelovali u ukupnom financiranju korporativnog sektora od domaćih izvora. S obzirom na snažne udarce koje su nekretninska djelatnost i građevina pretrpjeli u krizi, bilance banaka bile su zapravo pošteđene materijalizacije znatnih rizika. Da su te aktivnosti bile financirane kroz domaće banke, to bi izbrisalo većinu njihove dobiti ostvarene u proteklih šest godina.

Osim jačanja kapitala banaka, koju politiku HNB godinama forsira radi održanja stabilnosti i povjerenja, neprestano se ističe i visoka likvidnost sustava. Kakve rezultate daju te dvije mjere, osobito održanje visoke likvidnosti? Je li potrebno poduzeti još nešto, i ako da - što HNB još može učiniti?

Kapital su banke ojačale u predkriznom razdoblju kao reakciju na makroprudencijalne mjere HNB-a. Sada je bitno kapitaliziranost održavati na razini koja jamči adekvatno pokriće preuzetih rizika. S druge strane, rezerve likvidnosti akumulirane u predkriznom razdoblju tijekom krize su otpuštane, čime je omogućen neometan pristup financiranju za sve sektore. HNB je uoči krize različitim pričuvama i mjerama održavanja potrebne likvidnosti imobilizirao gotovo trećinu ukupne aktive bankarskog sektora, da bi u zadnjih šest godina postupno otpuštao polovicu te aktive. Upravo je kombinacija kontinuirano visoke kapitalne adekvatnosti i visoke likvidnosti omogućila da se u krizi vodi protuciklička politika.

Premda su banke nedvojbeno zaoštravale kriterije odobravanja kredita, ocjenjujemo kako glavni uzroci leže na strani potražnje, u vidu nepovoljnih pokazatelja zaduženosti i pesimističnih očekivanja koja poduzetnike navode na odgađanje investicija. HNB je uspostavio shemu poticanja kredita poduzećima kojima se ovisno o iznosu kredita, ispisuju obvezni blagajnički zapisi, čime banke imaju poticaj nekamatonosnu aktivu pretvoriti u prihodujuću. Eventualne zapreke na strani ponude kredita koje proizlaze iz averzije prema riziku, osobito 9 izraženom u sektoru malih i srednjih poduzeća, moglo bi se adresirati jačanjem državnih garancijskih shema za takvo kreditiranje. Budući da su banke sposobne kreditno poduprijeti poduzeća i imaju znatne neiskorištene viškove likvidnosti, jačanje garancijskih shema za mala i srednja poduzeća, a za koje su dostupni i EU fondovi, moglo bi polučiti veći učinak na dostupnost financiranja od drugih programa poticanog kreditiranja.

Također, rješavanje znatne količine loših potraživanja, bilo uklanjanjem iz bilanci banaka, bilo njihovim seljenjem u posebne odjele, oslobodilo bi resurse i fokus banaka na nove klijente i kredite.

Koje ste mjere proveli u 2014. kako bi potaknuli kreditiranje, kakvi su rezultati i koje planirate u 2015.?

Ekspanzivno usmjerenje monetarne politike ogleda se u višku likvidnosti banaka koji je u prvih jedanaest mjeseci 2014. dosegnuo u prosjeku 6,5 milijardi kuna i porastao je gotovo za trećinu u odnosu na isto razdoblje 2013. godine. Tome je pridonijelo i smanjenje stope obvezne pričuve s 13,5 na 12 posto krajem 2013. godine, čime je bankama ukupno oslobođeno 4,7 milijardi kuna, od čega je oslobađanje 3,9 milijardi kuna kroz obvezne blagajničke zapise vezano uz kreditiranje gospodarstva. Kao rezultat ekspanzivnog usmjerenja monetarne politike nastavila se tendencija smanjenja kamatnih stopa na kredite poduzećima i državi. Kamatne stope na jednogodišnje kunske trezorske zapise spustile su se na 1,5 posto, što je za oko pola postotnog boda niže od prosjeka u prvoj polovini godine,dok su prinosi na jednogodišnje trezorske zapise s valutnom klauzulom smanjili na samo 0,45%. Također, vidljive su prve naznake popuštanja standarda odobravanja kredita poduzećima. S druge strane, mjera je polučila razmjerno ograničen učinak na kreditiranje budući daje od početka 2014. godine ispisano 356 milijuna kuna, odnosno 9% obveznih blagajničkih zapisa.

I u 2015. godini će se nastaviti ekspanzivno usmjerenje monetarne politike, naravno u mjeri u kojoj ne ugrožava stabilnost tečaja. HNB će nastavkom otkupa obveznih blagajničkih zapisa nastaviti podupirati kreditiranje gospodarstva. Kao reakcija na povoljnije uvjete financiranja, kreditiranje poduzeća trebalo bi blago porasti. Tako bi u 2015. i domaći izvori dati pozitivan doprinos ukupnom financiranju poduzeća koje se u 2014. povećalo zbog rasta inozemne zaduženosti nakon dvije godine blagog smanjenja.

Vidite li opasnost deflacije u Hrvatskoj i u Europi?

Nakon što su u 2014. godini snažno smanjene cijene prehrambenih, što je determiniralo vrlo blago smanjenje opće razine cijena, u 2015. godini bi sličnu ulogu mogla odigrati sirova nafta. U 2015. se očekuje stagnacija ukupne razine cijena, pri čemu ne treba isključiti mogućnost da zadržavanje cijene nafte na sadašnjoj razini pogura inflaciju značajnije u negativnu zonu od one iz 2014. godine. Potrebno je razjasniti kako to smanjenje cijena nafte donosi uobičajene pozitivne efekte deflacije bez njezinih uobičajenih negativnih efekata. Budući da je Hrvatska veliki neto uvoznik nafte i naftnih derivata, u ukupnom iznosu od otprilike milijardu i pol eura, smanjenje cijene nafte bitno popravlja uvjete razmjene. Smanjenje ukupnog troška uvoza povećava raspoloživi dohodak u Hrvatskoj, i to bez nepovoljnih učinaka na konkurentnost gospodarstva koje inače nosi aprecijacija realnog tečaja. Pri tome će pad fiskalnih prihoda zbog pada cijene derivata na naftnim crpkama kompenzirati trošenje dijela oslobođenog dohotka, onih stotinjak kuna koji bi građanima mogli u slučaju ovakvih cijena nafte ostati svaki put kada posjete benzinsku crpku.

Politika tečaja, kretanje tečaja, što bi moglo utjecati u 2015. godini na to i kakva je pozicija HNB-a?

Politika tečaja i u 2015. ostaje ista, stabilnost tečaja, uz peglanje pretjeranih oscilacija, ali bez ciljanih razina ili intervala. Takva dugogodišnja politika usidrila je očekivanja, pa je i nominalni tečaj kune prema euru stabilan, ovih dana gotovo na istoj razini kao i prošle godine, tek 0,4-0,5 posto slabiji nego u istom razdoblju lani. U 2015. godini se može očekivati jačanje izvoza robe i usluga i nešto snažniji priljev sredstava iz EU fondova, što podupire stabilnost tečaja. Također, se očekuje usporavanje procesa razduživanja banaka prema inozemstvu, što djeluje u istom smjeru. Banke su u prvih jedanaest mjeseci 2014. godine svoju neto inozemnu poziciju povećale za 2,1 milijardu eura i bile su jedini sektor koji je generirao odljev kapitala u inozemstvo.

Možete li detaljnije komentirati glavne trendove bankovnog poslovanja u 2014. godini: razduživanje, rast loših kredita i pad profitabilnosti banaka. Kako biste te okolnosti rangirali, po težini i po utjecaju koju su imale na poslovanje banaka?

Profitabilnost banaka u 2014. bitno je porasla u odnosu na prošlu godinu. To se odnosi i na neto dobit ali i na operativnu dobit. Banke su ostvarile takav rezultat usprkos nastavljanja trenda rasta loših kredita - koji su tijekom ove godine porasli za oko 1,5% u ukupnom portfelju, te, na primjer, dostigli čak 60% u djelatnosti građevinarstva.

Takova dinamika rasta neprihodujućih kredita, zajedno sa sada već dugoročnim trendom smanjivanja kamata na kreditni portfelj, dovela je do značajnog pada kamatnih prihoda. No, banke su uspjele snižavanjem kamata na izvore i poboljšanim upravljanjem troškovima amortizirati taj pad prihoda, te je ove godine operativni rezultat nešto poboljšan. Dio smanjivanja kamatnih troškove je i posljedica značajnog razduživanja banaka, tj. procesa u kojem su skupi krediti zamijenjeni jeftinijim depozitima.

Osim toga, usprkos razmjerno stabilnom trendu rasta troškove rezervacija neprihodujućih kredita, došlo je do pada troškova rezervacija, odnosno ispravaka vrijednosti tih kredita. Do toga je došlo zato što su prošle godine, u pripremi za analitičko ispitivanje portfelja, ali i zbog nove regulative HNB-a, banke vrlo agresivno povećavale troškove rezervacija.

Uspoređujući rezultate 2013. s projekcijom za 2014. godinu najveća promjena je povećanje neto dobiti koje je nastalo uslijed manjeg troška rezervacija za loše kredite. Operativni rezultat malo je poboljšan u prvom redu boljim upravljanjem troškovima.

Kako komentirate pad bruto dobiti, je li on u okvirima očekivanog? Molimo usporedbu i s godinama prije (2013.) i što u tom pogledu očekujete u 2015. godini?

Bruto dobit će, kako sam već rekao, u 2014. biti znatno veća nego u 2013. U 2015. godini ne očekujemo značajne promjene u poslovanju banaka. Njihovu profitabilnost prvenstveno će određivati kretanja u realnom gospodarstvu koja će određivati razinu neprihodujućih kredita i troška rezervacija.

Koju razinu loših kredita očekujete u 2015. ? Koji su uzroci, može li se ista u tom pogledu promijeniti?

Za sada nema znakova zaustavljanja rasta neprihodujućih kredita. Očekujemo da će njihova razina nastaviti rasti i dogodine, ako rast bude sukladan našim prognozama, vjerojatno do blizu 12 19%. Ta dinamika može biti povoljnija ukoliko gospodarski rast bude veći od projiciranog, kao i obratno, no čak i ukoliko kretanja pozitivno iznenade, treba imati na umu da ekonomska aktivnost djeluje na kretanje loših kredita tek s pomakom od nekoliko tromjesečja, pa se ne bi trebala značajnije odraziti u ovoj godini.

Naravno, stopa neprihodujućih kredita mogla bi se stabilizirati ili čak smanjiti ukoliko banke pojačaju aktivnosti rješavanja tih kredita. Kako knjigovodstvena politika zahtjeva brzi ispravak vrijednosti neosiguranih kredita, pitanje sadašnje vrijednosti neprihodujućih kredita suštinski se svodi na pitanje kredita osiguranih nekretninom, te posebno kredita osiguranih poslovnom nekretninom. Bankari s pravom ukazuju na niz pravnih problema s kojima se suočavaju u procesu. No, isto tako moramo biti svjesni da je objektivna smetnja naplati tih kredita i činjenica kako je likvidnost tržišta poslovnih nekretnina jako narušena.

Ovih dana završavamo pregled dinamike naplate loših kredita osiguranih poslovnim nekretninama. Od ukupnog broja započetih ovrha u razdoblju 2009.-2014. samo ih je 17% uspješno okončano, a od toga samo pola prodajom nekretnine. U ostalima su banke preuzele nekretninu u svoju bilancu. Ostvarena cijena ovrhe u prosjeku manja je od pola procijenjene vrijednosti nekretnine kod odobravanja kredita. Preostalih 83% nezavršenih ovrha u prosjeku je starije od dvije godine.

Ovakve brojke ukazuju da će ostvareno pokriće neprihodujućih kredita rezervacijama od oko 50%, ako se situacija ne poboljša, biti nedovoljno za pokriće stvarnih očekivanih gubitaka na portfelju osiguranom poslovnim nekretninama. Ipak, vjerujemo da se postepeno stvaraju uvjeti za obnovu rasta, što će povećati interes za tu vrstu nekretnina i time omogućiti bolju naplatu. Kako sustav ima dovoljno kapitala da amortizira taj rizik za sada ne planiramo izmjene u sustavu klasifikacije i računanja rezervacija.

Drugi, vjerujemo potencijalno važan, proces kojim bi se smanjivao udio neprihodujućih kredita u portfeljima banaka mogao bi biti ulazak nereguliranih posrednika koji bi kupovali te kredite od banaka i pokušavali ostvariti zaradu na njihovoj naplati. HNB je već stvorio potrebne regulatorne preduvjete za te transakcije, tako da postoje institucionalni preduvjeti za formiranje tog tržišta. Ti bi posrednici mogli pomoći, jer uslijed kupnje kredita od banaka po diskontiranoj cijeni oni mogu lakše ponuditi dužniku povoljni dogovor. Takav dogovor može dužnike koji su na rubu financijskog sloma poslovno "uskrsnuti" djelotvornije od predstečajne nagodbe. No, za 13 ulazak takovih posrednika po cijenama koje bi bankama bile prihvatljive potrebno je osigurati kvalitetniju pravnu zaštitu kreditora. Još strukturna reforma.

Druga je mogućnost da banke same obavljaju tu djelatnost efikasnije nego do sada. Glavna tema sastanka koji HNB organizira s bankama domaćim regulatorima banaka majki, ECB-om, međunarodnim financijskim institucijama, ministarstvom financija i pravosuđa, početkom iduće godine, biti će preduvjeti za brže i efikasnije rješavanje neprihodujućih kredita. Kao što sam rekao ranije, to je jedan od glavnih preduvjeta otklanjanja ograničenja na strani ponude kredita.

Kako se bankovni sustav nosio s, kako sami bankari kažu, regulatornim tsunamijem u 2014.? Koji dijelovi sustava su se najteže nosili s promjenama regulative i u kojem dijelu? Stoje bankama bio najveći izazov?

Veliki dio regulative suštinski se ne odnosi na naše banke jer je to regulativa koja je ciljana na mnogo dublja i sofisticiranija tržišta. No i onaj dio koji se odnosi na nas opravdava izraz koji ste upotrijebili. Ipak, za sada nismo primijetili da banke imaju teškoće u procesu prilagođavanja. Da im je zahtjevan, to da, ali sustavne teškoće nismo uočili.

U stvari "regulatorni tsunami" za sada je nama bio vjerojatno veći problem nego bankarima. Glavnina propisa još je u izradi na radnim grupama EBA, što zahtijeva veliku energiju i koncentraciju od naših ljudi koji sudjeluju u njihovom radu. Pri tome treba kombinirati stvaranje kvalitetnih i jasnih regulatornih rješenja sa zaštitom specifičnih interesa Republike Hrvatske unutar EU regulatornog procesa. Taj je proces nov i još gradimo kapacitete koji se s njime mogu kvalitetno nositi.

Dopunski nam je problem veliki odljev kvalitetnih i iskusnih kadrova u EU institucije, u prvom redu u ECB. ECB je prepoznao HNB kao izvor kvalitetnih kadrova i to kako na području ekonomske analize i statistike, tako i u superviziji banka. Njihovim ponudama teško možemo parirati budući u ECB-u tajnica ima plaću našeg izvršnog direktora, a voditelj tima zadužen za nadzor jedne banke skoro dvostruko veću neto plaću od mene. Zbog toga ćemo u idućem razdoblju povećati zapošljavanje, iako nam je na tržištu teško naći kadar s odgovarajućim znanjima, te ćemo povećati ulaganja u obrazovanje. Znamo kako se stvara dobar kadar, no trebamo vremena.

Banke ce suštinski regulatorni "tsunami" početi intenzivno osjećati iduće godine, kada će nakon usvajanja Zakona o sanaciji banaka i izmjena ZOKI-a doći do udvostručivanja regulatornog procesa po uzoru na američki sustav. Naime, uz "nadležno tijelo" koje će nadzirati i regulirati poslovanje banaka formirat će se i "sanacijsko tijelo" koje će nastojati imati uvijek spreman odgovor što ćemo raditi ako nastupe poslovne teškoće. Taj će se sustav postepeno uvoditi u 2015. godini i značit će novi val regulatornog, ali i materijalnog troška za banke. Zauzvrat, ta bi regulativa trebala osigurati da problemi u bankama ne postanu nepodnošljiv teret za proračun, kao stoje to tijekom ove krize bio slučaj u mnogim zemljama, a u prošlosti i u Hrvatskoj. Nadajmo se da će u tome biti uspješna.

Koji su najveći rizici za poslovanje banaka u idućim godinama?

Glavni rizik u hrvatskom bankarstvu je stanje u gospodarstvu. Ako tu dođe do povoljnih promjena, dinamika i struktura poslovanja banaka bitno će se poboljšati.

Očekujete li konsolidaciju u hrvatskom bankarstvu i - ako da - možete li je opisati? (Kako komentirate tržišni neuspjeh Tesla Banke i dolazak norveškog B2 holdinga kao novog vlasnika?)

Ovih dana riješeno je pitanje novog vlasnika Hypo banke, što je dobro jer uklanja neke rizike koji su se mogli pojaviti i učinit će banku aktivnijom na tržištu nego je to bio slučaj u razdoblju čekanja razrješenja pitanja novog vlasnika. U bitnom dijelu koji se odnosi na preko 80% tržišta ne vidimo, dakle, veliku vjerojatnost značajnih promjena u kratkom roku.

Među ostalim bankama ima institucija koje bi mogle doživjeti vlasničko restrukturiranje, reorganizaciju. Niti jedna razina kapitala ne može trajno podnositi neprofitabilno poslovanje. Zato se moraju naći unutarnje snage da se ono poboljša. Ako osjećaju da za to nemaju snage, dioničari mogu najbolje zaštititi svoje i javne interese tako da banku prodaju nekome tko to može i zna.

Banke su, kako već rekoh, privatna poduzeća. Njihov uspjeh ovisi o strategiji i rukovodstvu. Strategiju i rukovodstvo biraju dioničari, koji zato svojim sredstvima jamče poslovnim partnerima banke. U tržišnom gospodarstvu uvijek mora biti onih koji su uspjeli i onih koji nisu. Neuspjeh pojedine banke je normalna stvar, a naša je briga da se pri tome minimizira šteta za deponente i proračun.

U slučaju Tesla banke, ako dođe do promjene vlasništva, to ćemo smatrati dobrim znakom i novom prilikom za tu banku koja nije nikada poslovno stasala.

Ipak, moram primijetiti da je i u neuspjehu njezino rukovodstvo bilo dovoljno odgovorno da svojim postupcima ni na koji način ne ugrozi svoje poslovne partnere. To smatramo dobrom bankarskom praksom. Naravno, bilo bi bolje da su uspjeli.

Kakve su vaše ekonomske prognoze za 2015.?

Očekujemo stagnaciju, odnosno vrlo blagi oporavak gospodarstva kojemu bi kao i prošlih godina trebala pridonijeti inozemna potražnja, iduće godine po prvi puta nakon šest godina mogli bi zabilježiti i mali pozitivan doprinos osobne potrošnje uslijed smanjenja odbitaka u sustavu oporezivanja dohotka i pada cijena nafte. Fiskalna prilagodba će, kao i u prethodnoj godini, negativno pridonijeti ekonomskoj aktivnosti, dok bi se pad investicija mogao zaustaviti, iako je to najneizvjesnija komponenta projekcije BDP-a.

U odnosima s inozemstvom ne očekuju se bitne promjene. Nastavak trenda rasta izvoza i roba i usluga, uz usporavanje razduživanja banaka, trebao bi blago popraviti višak na tekućem i kapitalnom računu.

Rizici koji prate takvu projekciju i dalje su naglašeni, pri čemu dominiraju oni negativni, povezani s materijalizacijom kako lokalnih, tako i globalnih rizika. Investicijska aktivnost, koja je ključni ekonomski problem i dalje je vrlo neizvjesna, a povećani raspoloživi dohodak kućanstava mogao bi se, iako projiciramo da će se samo manji dio preliti u potrošnju, u još većoj mjeri od projicirane iskoristiti za razduživanje i štednju. Rizici zahtjeva za fiskalnom prilagodbom također su negativnog predznaka. Postoje i elementi pozitivnih rizika, prije svega u vidu zadržavanja cijene nafte na niskoj razini, što bi kroz smanjenje cijena moglo osloboditi dodatnu kupovnu moć građana i blago potaknuti potrošnju, odnosno gospodarski rast.

Približavanjem parlamentarnih izbora smanjuje se prostor za provođenjem reformi. Od kojih mjera, prema Vašoj ocjeni, Vlada ipak ne bi smjela odustati u 2015.?

Prostora za provođenje reformi uvijek ima. Dio njih sigurno nije ni politički nepopularan, iako možda nailazi na otpore malih zainteresiranih skupina. Takve reforme se obično rade u predizbornim godinama. Privatizacija, profesionalizacija i deregulacija su potrebni i korisni u različitim segmentima na koje država ima utjecaj.

Javni dug je premašio 80 posto BDP-a, a odgovor Hrvatske na taj problem iščekuju i međunarodni kreditori i rejting agencije. Ministar financija Lalovac izjavio je daje zatražio tehničku i stručnu pomoć HNB-a oko restrukturiranja javnog duga. Kako bi trebalo izgledati restrukturiranja javnog duga? Na koji će se način u taj posao uključiti HNB?

Odgovor na rast javnog duga je smanjivanje deficita, što zahtjeva i procedura prekomjernog deficita, sjedne strane, te, s druge strane, strukturne mjere za postizanje održivog rasta BDP-a, o čemu u svojim preporukama govori i EK, a jako puno je u zadnje dvije godine govorio HNB, organizirajući i nekoliko konferencija na tu temu. Ministar financija nije tražio tehničku pomoć za restrukturiranje javnog duga, već je bila riječ o njegovom upravljanju.

Biste li ministru financija Borisu Lalovcu preporučili refinanciranje obveza sada dok je globalni financijski sustav vrlo likvidan i kakav će utjecaj imati potencijalno podizanje referentnih kamatnih stopa u Europi i SAD-u na izlazak Hrvatske na inozemna obveznička tržišta?

Već nekoliko godina preporučujem što ranije refinanciranje obveza ako to podržava situacija na financijskim tržištima. Nikad ne znate što se može i kada dogoditi. Tko je pred mjesec dana mogao predvidjeti što će se događati polovicom prosinca u Rusiji? Podizanje referentnih kamatnih stopa u Europi nije nešto stoje ove godine, a vjerojatno i dulje, za očekivati. U SADu, s druge strane, ono je moguće iduće godine. Biti će zanimljivo vidjeti, kad to dizanje počne kakva će biti reakcija tržišta. U normalnim okolnostima novac je oskudan resurs i dizanje cijene kratkoročnog refinanciranja banaka rasprostire se do dugog dijela krivulje prinosa.

U situaciji velikog strukturnog viška likvidnosti nastalog zbog operacija takozvanog kvantitativnog otpuštanja pitanje je koliko će više biti efikasan taj transmisijski mehanizam monetarne politike. U slučaju efikasnije transmisije i učinak na rast cijene po kojoj se zadužuju zemlje ispod investicijskog rejtinga, poput Hrvatske, biti će veći.

Naravno, to ovisi i o politici ECB-a i FED-a. Kao što je to već bio slučaj tijekom ove krize, eursko ili dolarsko tržište može biti pristupačnije jedno od drugoga.

Također, moguće je pretpostaviti da su zemlje slabijeg rejtinga i viših spreadova osjetljivije na promjenu smjera monetarne politike od onih koje se mogu smatrati manje rizičnima.

Unatoč bezbrojnim apelima struke, Vlada nikako da krene u ozbiljnije rezanje troškova. Štoviše, premijer Milanović je u posljednje vrijeme u nekoliko navrata izjavio kako politika štednje na razini EU nije dala rezultate. Uzimajući u obzir sadašnju razinu javnog duga, proračunskog deficita i kretanje BDP-a Hrvatske, kakav je vaš stav po tom pitanju?

Politika štednje nije dala rezultate na poticanju rasta, što i nije moguće u kratkom roku, budući da manji deficit u kratkom roku negativno doprinosi BDP-u, kako u Hrvatskoj, tako i u bilo kojoj drugoj zemlji. Međutim, uloga politike štednje niti nije kratkoročno povećanje rasta, nego smanjenje ranjivosti gospodarstva uslijed rasta javnog duga. Da ponovim, ne znam koji puta, temelj održivog dugoročnog gospodarskog rasta nalazi se drugdje, u popravljanju poslovne, investicijske klime, uklanjanju svih zapreka predvidivom, lakom poslovanju, u unapređenju obrazovnog sustava i sličnim strukturnim reformama.

U Hrvatsku je na mala vrata ušla i virtualna valuta Bitcoin. HNB je, sukladno naputku EUa, zauzeo stav kako se radi o legalnom sredstvu plaćanja. Smatrate li daje HNB učinio dovoljno kako bi upozorio potrošače na opasnosti koje proizlaze iz korištenje Bitcoina?

Prije otprilike godinu dana, na našem web-u (u okviru mape ´Zaštita potrošača´) objavili smo link na EBA-ino upozorenje namijenjeno potrošačima. U to vrijeme je takav pristup na neki način bio preporučen svim zemljama članicama budući da se o tome vrlo intenzivno raspravljalo na tijelima EBA-e koja su primarno uključena u teme koje se odnose na zaštitu potrošača, a u kojima i mi sudjelujemo. Povod za to je bio uočen pojačani trend ulaganja I trgovanja virtualnima valutama koje se nisu mogle podvesti ni pod koju aktualnu regulativu. To je bila praksa u većini zemalja, dok su neke, poput SAD-a i Singapura aktivno destimulirale tu vrst trgovine preko fiskalne politike, oporezivanjem. U Hrvatskoj Bitcoin, kao ni ikoja druga virtualna valuta nikad nije značajnije zaživjela.

Financijska pismenost u Hrvatskoj je prema OECD-u alarmantno niska. Što po tom pitanju može učiniti HNB? Smatrate li da samo Vlada mora raditi na podizanju svijesti o financijama?

Sve institucije države usko vezane za financije, upućene su na zajedničku suradnju usmjerenu na podizanje razine financijske pismenosti, Vlada, HNB, banke i drugi. U Hrvatskoj je Ministarstvo financija glavno koordinacijsko tijelo svih aktivnosti na području financijskog opismenjavanja. Zajednička suradnja svih državnih tijela, ključnih aktera u provedbi financijskog obrazovanja, s aktivnim sudjelovanjem HNB-a rezultirala je izradom "Nacrta Prijedloga Nacionalnog strateškog okvira financijske pismenosti potrošača za razdoblje od 2015. do 2020. godine" kao strateškog dokumenta koji sustavno pristupa rješavanju tog pitanja i čije usvajanje se očekuje uskoro. Kao sastavni dio predmetnog dokumenta izrađen je i Akcijski plan unaprjeđenja financijske pismenosti za 2015. godinu u kojem je HNB definirala aktivnosti iz domene svoje nadležnosti.

Konkretno, riječ je o nastavku dugogodišnje prakse organiziranja edukativnih posjeta učenika srednjih škola centralnoj banci, te objavljivanje informativno-edukativnih materijala vezanih uz bankarske i financijske usluge. Iduće godine pokreće se nova interaktivna web stranica HNB-a, koja bi trebala biti i znatno bolja platforma za aktivnosti poboljšavanja financijske pismenosti. Naravno, HNB time nije ograničena u poduzimanju dodatnih aktivnosti usmjerenih na financijsko opismenjavanje, koje će u značajnoj mjeri ovisiti i o rezultatima provedenog inicijalnog istraživanja o razini financijske pismenosti građana RH.

Naime, da bi se u budućnosti moglo evaluirati provedene projekte financijskog opismenjavanja, prije svega je potrebno utvrditi početnu razinu financijske pismenosti. U tu svrhu najčešće se koristi metodologija OECD-a koja podrazumijeva znatno širi obuhvat ispitivanja od onog provedenog kroz PISA 2012. Stoga, tek kada se provede takvo istraživanje, rezultati će pokazati kolika je stvarna razina financijske pismenosti u RH i u odnosu na druge zemlje u kojima se provode takva istraživanja, a temeljem toga moći ćemo detaljnije razraditi konkretne aktivnosti djelovanja pojedinih institucija.