Ključne riječi

bankarstvo, konkurencija, struktura trišta, pripajanja

Broj banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj znatno se smanjio od 1998., dok su neke druge mjere koncentracije, primjerice, indeks koncentracije imovine sektora u prvih pet banaka (CR5) i Herfindahl-Hirschmanov indeks, porasle. Usprkos tome, kamatne stope i kamatne marže su se smanjile, a broj dostupnih bankovnih proizvoda i usluga jako se povećao. U ovom radu dan je i pregled literature o industrijskoj organizaciji uopće i, posebice, literature koja obrađuje spajanje i pripajanje banaka kako bi se pokazalo da struktura tržišta ne određuje jednoznačno stupanj konkurencije. Teoretski, povećanje koncentracije i povećanje konkurencije može biti posve kompatibilno. Zbog toga je potrebno empirijski istražiti stupanj konkurencije analizom ostvarenih rezultata tržišta. U skladu s tim, u empirijskom dijelu ovog rada navedeno je nekoliko testova razine konkurencije u hrvatskom bankarskom sektoru. Prema Panzar-Rosseovoj h-statistici, razina konkurencije u hrvatskom bankarskom sektoru podjednaka je razini konkurencije u bankarskim sektorima drugih europskih zemalja. Prema metodi Lernerova indeksa, koja daje točnu procjenu marža, u razdobljima od 1995. do 1997. te od 1999. do 2001. odnosno 2002. došlo je do povećanja konkurencije te snažnog porasta efikasnosti. Ti rezultati, zajedno s dekompozicijama porasta profitabilnosti, upućuju na to da se konkurencija zaista pojačala, ali i da su banke koje posluju u Republici Hrvatskoj dovoljno povećale svoju efikasnost da mogu održati visoku razinu profitabilnosti bez obzira na sve jaču konkurenciju.