Obuzdavanje dugova

Objavljeno: 2.2.2007.

Siječanj, prvi mjesec u kojemu su poslovne banke morale, pod pritiskom restriktivnih mjera Hrvatske narodne banke, drastično usporiti rast svojih plasmana, prošao je u relativnoj tišini. Dijelom zbog preusmjeravanja opće pozornosti na izvoznu strategiju, koja je u javnosti lansirana pod ratničkim pokličem izvozne ofenzive, dijelom i zato što se još osjećaju posljedice prosinca, potrošački i kreditno osobito atraktivnog mjeseca. Osim toga, nacionalna je banka pri uvođenju novih ograničenja nastojala diskretno taktizirati. Umjesto da je obznanila financijsko kažnjavanje plasmana većih od 12 posto, kao što je to običaj kod sličnih mjera, na dan njihova stupanja na snagu, HNB je svoj potez najavila četiri radna dana prije. Dovoljno rano kako bi se poslovne banke na njega bar malo uspjele pripremiti, odnosno pokušati najavljeni udarac amortizirati. Ostalo je, međutim, upitno jesu li u tome uspjele i je li siječanjsko zatišje u bankarskim krugovima bilo samo zavjesa iza koje se kriju financijska prestrojavanja ili antirestriktivna lobiranja? Odgovor smo potražili na Trgu hrvatskih velikana, kod hrvatskog guvernera i glavnog aktera mjera kojima se posljednjih godina nastoji ograničiti i rast zaduženosti domaćih komitenata u Hrvatskoj i rast inozemnih dugova. 

Guverneru Rohatinski, u kuloarima se priča kako je za HNB siječanj bio samo prividno mjesec primirja. Fama je da se bankari nikako ne mogu pomiriti s ograničenjima rasta svojih plasmana. Osobito otkako su obznanjeni podaci da u nekim tranzicijskim zemljama oni rastu po stopama od 50 posto, a u Hrvatskoj samo 23! 

 - Problem brzog rasta kredita u pojedinim tranzicijskim zemljama i njegov negativni utjecaj na njihove platne bilance, inozemni dug, rast cijena nekretnina i vrijednosnica te inflaciju, prisutan je već duže vrijeme. Neke od tih zemalja pokušavaju ga ublažiti različitim mjerama monetarnog i prudencijalnog karaktera. Dio njih smatra da je to "normalna" pojava koja prati proces liberalizacije tokova kapitala i koja se zapravo ne može racionalno spriječiti. HNB ne dijeli takvo mišljenje i zato već od 2003. godine poduzima mjere radi usporavanja inozemnog zaduživanja banaka i rasta njihovih plasmana.

Iako je siječanj obično kreditno usporeniji mjesec, jesu li banke ostale u granicama neoporezivog rasta? Uostalom, koliko one stvarno mogu povećavati plasmane? Samo 1 posto mjesečno? Što ako su u siječnju imale manji rast, a u veljači planiraju veći? Odbija li im se iznos prispjelih kredita? 

 - Točno je da još ne raspolažemo podacima za siječanj, ali očekujemo da će rast kredita biti ispod dopuštenog limita. To znači rast manji od jedan posto u odnosu na prosinac. Inače, izračun osnovice za obvezni upis blagajničkih zapisa vrši se kumulativno, što znači da "uštede" koje banke ostvare u prvim mjesecima povećavaju prostor za "neoporezivi" rast njihovih plasmana u idućim mjesecima. Potom se gleda stanje plasmana na određeni datum, dakle saldo koji se dobije tako da se od iznosa novoodobrenih kredita odbiju izvršene naplate dospjelih kredita.

Nezaobilazno pitanje: treba li očekivati rast kamata? I drugo, treba li očekivati ukidanje subvencija na stambene kredite, kao što je to, kao moguću mjeru HNB-a, ovih dana najavio zagrebački Ured Svjetske banke? 

 - Ako se rast plasmana banaka zadrži u okvirima od 12 posto, Odluka o obveznom upisu blagajničkih zapisa se ne aktivira, pa time ne nastaju ni dodatni troškovi za banke. Kad je riječ o ukidanju subvencija na stambene kredite, kao mjere koju su poduzele neke druge zemlje u sličnoj situaciji, ona je u isključivoj nadležnosti Vlade i na njoj je da ocijeni je li potrebno podržati mjere monetarne politike za usporavanje rasta plasmana banaka i odgovarajućim mjerama fiskalne politike.

Treba li očekivati da će HNB ublažiti kreditno -restriktivne mjere? 

 - Ne, sve dok se rast plasmana banaka i s njima financirane domaće potrošnje ne svede u okvire održivog ekonomskog rasta. Bez daljnjeg širenja unutarnjih i vanjskih neravnoteža.

Hoće li potražnja usporiti u 2007.? A ako uspori, neće li mjere monetarne politike usporiti i rast BDP-a ? 

 - Krajnja svrha svih ovih mjera, na strani pasive, prudencijalnih i sada na strani aktive, i jest usporavanje domaće agregatne potražnje čiji ekspanzivni rast producira makroekonomske neravnoteže i ugrožava stabilnost sustava. Pokaže li se da one još uvijek nisu dovoljne da to ostvare, HNB ih je spreman dodatno zaoštriti.  U pogledu mogućnosti njihovog negativnog utjecaja na gospodarski rast, treba naglasiti da je predviđeni rast monetarnih agregata od oko 12 posto sasvim dovoljan da u uvjetima niske inflacije i stabilnog tečaja podržava rast BDP-a po realnoj stopi od oko 5 posto. Jedino u slučaju kada bi banke značajnije promijenile postojeću strukturu odobravanja kredita, favorizirajući financiranje uvozno zavisne potrošnje na račun domaće proizvodnje, tada bi se sporiji rast kredita za investicije i tekuće poslovanje domaćih poduzeća mogao pojaviti kao ograničavajući činitelj gospodarskog rasta. To bi, međutim, dovelo i do odgovarajućih reakcija središnje banke.

Hoće li poslovne banke više usmjeravati raspoložive plasmane stanovništvu? 

 - Kao što sam rekao, nije isključeno da banke kratkoročno postupe na takav način, rukovodeći se višim kamatnim stopama, likvidnijim kolateralima i većom naplativošću kredita odobrenih stanovništvu. Takva politika bila bi, međutim, vrlo kratkovidna i siguran sam da su banke toga svjesne.

No, pitanje je i je li HNB mogao donijeti selektivne mjere, kojima bi, kao što je izuzeo državu iz ograničenja plasmana, mogao izuzeti, na primjer, i poduzetništvo? 

 - Selektivni pristup ima određenih prednosti, ali uvijek donosi i niz problema. Od izravnih poticaja za izigravanje propisa do pitanja kriterija selekcije. Zato je linearan pristup jednostavniji i, u pravilu, učinkovitiji. To naravno ne znači potpuno jednak tretman za sve vrste kredita i za sve korisnike kredita. Monetarne mjere definiraju samo opće okvire, dok na konkretne poslovne odluke banaka unutar tih okvira utječu prudencijalne mjere. S tim u vezi, HNB je sredinom prošle godine donio i Smjernice za upravljanje rizicima u poslovanju banaka, kojima je osnažen postojeći sustav prudencijalnih mjera. I još nešto. Javljaju se ocjene kako izuzimanje plasmana državi iz osnovice za upis blagajničkih zapisa predstavlja diskriminaciju poduzeća. Upravo suprotno. S obzirom da je iz Zakona o izvršenju državnog proračuna vidljivo da će rast potražnje države za kreditima u ovoj godini biti veći od 12 posto, stavljanje tih kredita u istu "košaru" sa kreditima ostalim sektorima izravno bi izložilo te sektore opasnosti njihovog istiskivanja s tržišta kredita.

Hrvatski dugovi prema inozemstvu rastu, mjere HNB nisu promijenile trend. Kakva je onda njihova svrha i kolika je stvarna opasnost od dužničke krize? 

 - Što je veći dug, veća je i opasnost. Zato HNB reagira, iako su mu manevarske mogućnosti jako ograničene. Naime, središnja banka može neposredno ograničiti samo inozemno zaduživanje banaka, a ne i s bankama povezanih poduzeća koja onda povećavaju svoje depozite i time kreditni potencijal banaka. Zato smo i morali donijeti mjeru oporezivanja rasta plasmana koja posredno utječe i na isplativost tog izvora sredstava banaka. Jednako tako, HNB nema nikakve ovlasti nad inozemnim komercijalnim zaduživanjem ostalih poduzeća i države, osim ako se ne pozove na izvanredne mjere iz Zakona o deviznom poslovanju, što bi u postojećoj situaciji bilo preuranjeno. U takvim uvjetima nije objektivno očekivati da samo monetarna politika može zaustaviti rast inozemne zaduženosti zemlje koja je povećana sa 82,5 posto BDP-a krajem 2005. na oko 86 posto krajem prošle godine (inozemni dug je krajem prosinca iznosio 29,1 milijardu eura).Najviše što možemo postići u kratkom roku je usporavanje rasta tog duga. Opravdava li to sve ono što radimo, nije na meni da sudim. Međutim, središnja banka jednostavno ne može pasivno promatrati povećavanje deficita platne bilance i inozemnog duga, a da ništa ne pokuša uraditi u okvirima svojih nadležnosti. Čak i onda kad ne postoje veliki izgledi za značajnijim uspjehom.