Ulazak zemlje u EU donosi pozitivne učinke

Objavljeno: 27.4.2018.

Koji su glavni izazovi Hrvatske središnje banke?

U ovom trenutku Hrvatska narodna banka bavi se prvenstveno pripremama, odnosno pripremila je dokument koji se zove Eurostrategija zajedno s Vladom Republike Hrvatske i u tijeku je javna rasprava u Hrvatskoj o tome uvesti euro ili ne, te koje su koristi ili troškovi za Hrvatsku. Znači, to je nešto što je trenutačno u fokusu onoga što mi radimo. Naravno, u monetarnoj politici samoj rekao bih da je izazov u ovome trenutku nositi se s velikim kapitalnim priljevima koje imamo, zbog kojih je prisutan snažan pritisak na aprecijaciju domaće valute kune i zbog toga Hrvatska narodna banka često intervenira na tržištu nastojeći održati stabilnost tečaja. Mi nemamo fiksan tečaj, ali je prilično stabilan već 25 godina. Zbog toga u ovom trenutku, budući da Hrvatska ima suficit na tekućem računu platne bilance, imamo veći izvoz od uvoza, imamo veći priljev kapitala, koristimo i fondove Europske unije, stvara se snažan pritisak na aprecijaciju domaće valute i to je nešto s čime se mi u ovom trenutku, da tako kažem, borimo i to će u dogledno vrijeme, u iduće dvije-tri godine, sigurno činiti dodatni izazov.

Kako je ulazak u Europsku uniju utjecao na hrvatsko gospodarstvo? Govorimo li o pozitivnim iskustvima i koja je preporuka koju biste vi dali Makedoniji u tom smislu?

Rekao bih da je ulazak Hrvatske u Europsku uniju, koji je bio prije pet godina, znači mi smo ušli 1. srpnja 2013., bio vrlo pozitivan za domaću ekonomiju, prvenstveno za izvozni sektor. Ako pogledate danas hrvatski robni izvoz, za 40% je veći nego što je bio 1. siječnja 2013., znači 1. siječnja 2018. Nakon pet godina u Hrvatskoj imamo tri puta više poduzeća koja izvoze nego što smo imali prije pet godina, znači tri puta je porastao broj poduzeća. Najviše su od ulaska u Europsku uniju profitirala mala i srednja poduzeća i kad gledate strukturu hrvatskog izvoza, smanjuje se udio velikih poduzeća, a raste udio malih i srednjih poduzeća. To znači da su oni u prvom redu profitirali od ulaska u Europsku uniju i zbog toga je rast izvoza bio glavni generator rasta u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina, nakon ulaska u Europsku uniju. To su nesumnjivo pozitivni učinci. Uz to, ovo što sam maloprije rekao, mi postupno sve više koristimo sredstva Europske unije iz strukturnih kohezijskih fondova i to će doprinijeti u idućim godinama povećanju investicija. Spomenimo da je sada ugovoren jedan veliki projekt – izgradnja Pelješkog mosta, 80% financiran iz fondova Europske unije. Hrvatska će razvijati i željezničku mrežu. Sami smo izgradili autoceste pri ulasku u Europsku uniju, a sada ćemo graditi željezničku mrežu koja se sufinancira do 80% iz fondova Europske unije. To su sve pozitivne stvari. U procesu samog pristupanja Europskoj uniji važno je napraviti sve što zahtijeva acquis communautaire, odnosno poglavlja pregovora. Ja sam bio zamjenik glavnog pregovarača, tako da sam bio praktički sedam godina uključen u sve te procese. To je zahtjevan proces, ali je sasvim sigurno koristan za zemlju samu. Rekao bih da je velika većina prilagodba koje se zahtijevaju od zemlje u procesu pristupanja te harmonizaciji zakonodavstva i administracije, pozitivna i nešto što bi zemlja morala ionako napraviti, tako da bi u tom smislu bilo vrlo ohrabrujuće da se to obavi što prije jer će bez obzira na ulazak u Europsku uniju doprinijeti efikasnosti makedonskog gospodarstva. Isto tako, naravno, i mi smo uvijek spremni dijeliti naša iskustva u tom procesu s Makedonijom i s našim partnerima.

Koliko je hrvatskih banaka, kao i stranih banaka u Hrvatskoj, "zaglavilo" u slučaju Agrokor, možete li nam reći točan iznos?

Dakle, izloženost banaka prema Agrokoru mi mjerimo na dva načina. Jedna je izloženost prema samoj kompaniji Agrokor, a druga je prema kompanijama povezanima s Agrokorom, nešto što je Hrvatska narodna banka uvijek definirala kao „rizik Agrokora“. To su tvrtke koje su bile toliko ovisne o sustavu Agrokora da s bankrotom Agrokora i one dolaze u probleme. Prema samom Agrokoru izloženost je bila 5 milijardi kuna, odnosno nešto manje od 700 milijuna eura, a prema svim povezanim društvima, to je 200-tinjak kompanija, iznos je dvostruk, 10 milijardi kuna, znači oko 1,3 milijarde eura. Stoga je izloženost prema toj kompaniji velika, ali nije takva da može ugroziti stabilnost bankovnog sustava. Koliki će gubici točno biti, prerano je govoriti. To ovisi o procesu nagodbe, koliko će banke vratiti od toga, saznat ćemo tek za nekoliko godina, ali sigurno činjenica da su banke morale povećati svoje rezervacije, zbog te izloženosti prema Agrokoru, nije ni na koji način ugrozila ni njihovu stabilnost ni njihovo poslovanje.