Osnove i ciljevi

Objavljeno: 25.4.2023. Ažurirano: 8.1.2024.
Ova stranica sadržava informacije o načelima supervizije kreditnih institucija i kreditnih unija i svrsi supervizije. U ovom se tekstu također opisuje regulatorni okvir u skladu s kojim posluju kreditne institucije i kreditne unije u Hrvatskoj te način na koji HNB obavlja superviziju.

Bankovni sustav ima ključnu ulogu u financijskom posredovanju, osobito u procesima mobiliziranja i redistribucije štednje, te u sustavima plaćanja. Utjecaj je bankovnog sustava na gospodarstvo velik. Posebno je izražen negativan utjecaj koji slabosti u tom sustavu mogu imati na zdravlje i djelotvornost realnog sektora. Zato je stabilnost bankovnog sustava u posebnome javnom interesu.

Osim toga, kreditne su institucije jedine ovlaštene primati depozite i druga povratna sredstva od javnosti. Radi zaštite deponenata određeni iznos tih depozita zakonski je osiguran i u slučaju prisilne likvidacije kreditne institucije isplaćuje se iz sredstava Hrvatske agencije za osiguranje depozita. Stoga su osnovni ciljevi supervizije održavanje povjerenja u hrvatski bankovni sustav te promicanje i očuvanje njegove sigurnosti i stabilnosti. Oni se ostvaruju propisivanjem posebnih pravila kojih se moraju pridržavati sve kreditne institucije. Ta pravila pokrivaju sve ključne dijelove poslovanja: odobrenje za rad i pružanje određenih financijskih usluga, vlasničku strukturu, ustrojstvo i organizaciju, sustav upravljanja institucijom, izvješćivanje nadzornih tijela, upravljanje rizicima te adekvatan kapital i likvidnost za pokriće tih rizika.

Supervizijom se provjerava posluje li kreditna institucija u skladu s tim pravilima i osiguravaju li organizacija, strategije, politike, postupci i procedure koje je uspostavila kreditna institucija te regulatorni kapital i likvidnost kreditne institucije primjeren sustav upravljanja i pokrivenost rizika. Time se umanjuje rizik od gubitaka za deponente i ostale vjerovnike banke te društvo kao cjelinu.

Organizacija supervizije u Hrvatskoj

Funkcija supervizije i nadzora kreditnih institucija i kreditnih unija u Hrvatskoj narodnoj banci organizirana je u sklopu Sektora bonitetne regulative i metodologije, Sektora bonitetne supervizije, Sektora specijalističke supervizije i nadzora te Ureda za koordinaciju poslova bonitetne supervizije, nadzora i upravljanja rizicima.

Supervizija u HNB-u organizirana je u skladu sa zahtjevima proizašlima iz pristupa bankovnoj uniji u sklopu Jedinstvenoga nadzornog mehanizma (engl. Single Supervisory Mechanism, SSM), izazova makroekonomskog okružja, promjena poslovnih modela banaka te potrebe optimizacije procesa odlučivanja uspostavom organizacijskih cjelina s većom razinom odgovornosti.

Od siječnja 2023. godine supervizija se provodi u okviru Jedinstvenoga nadzornog mehanizma supervizije, koji je nadležan za superviziju banaka u europodručju od 2014.

Navedeni sustav supervizije čine Europska središnja banka (engl. European Central Bank, ESB) i nacionalna nadležna tijela zemalja članica. Hrvatska narodna banka određena je kao nadležno tijelo Republike Hrvatske (engl. National Competent Authority, NCA) u okviru SSM-a.

ESB izravno nadzire značajne institucije (engl. Significant Institutions, SIs). Postupak određivanja značajnosti kreditnih institucija ESB provodi godišnje na temelju predefiniranih kriterija.[1] Superviziju kreditnih institucija koje ispunjavaju kriterije značajnosti provode operativno zajednički nadzorni timovi (engl. Joint Supervisory Teams, JSTs). Svaki JST za nadziranu značajnu instituciju/grupu ima koordinatora iz ESB-a te članove iz ESB-a i nacionalnih nadležnih tijela.

Kreditne institucije koje ne ispunjavaju uvjet značajnosti definiraju se kao manje značajne institucije (engl. Less Significant Institutions, LSIs). Njih izravno nadzire HNB u skladu s pravilima ESB-a i SSM-a, a ESB ih nadzire neizravno na temelju informacija koje dobije od HNB-a, iako ESB može provoditi i izravan nadzor ovih institucija ako to ocijeni potrebnim.

Osnovni su zadaci supervizije u HNB-u:

  1. izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija i kreditnih unija
  2. praćenje i izrada propisa vezanih uz poslovanje kreditnih institucija i kreditnih unija te
  3. obavljanje poslova supervizije i nadzora kreditnih institucija i kreditnih unija.

U Hrvatskoj se kreditne institucije mogu osnovati kao banke, štedne banke i stambene štedionice. Kreditna institucija jest zajednički naziv za društva čija je djelatnost primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita iz tih sredstava, a za svoj račun.

HNB obavlja superviziju sljedećih subjekata:

  1. kreditnih institucija (banaka, štednih banaka i stambenih štedionica) koje su dobile odobrenje za rad u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama i njihovih podružnica izvan Hrvatske
  2. podružnica kreditnih institucija iz druge države članice (državom članicom smatra se država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru) te kreditnih institucija iz država članica u dijelu poslovanja koje se obavlja neposrednim pružanjem usluga na području Hrvatske, u okviru nadležnosti propisanih Zakonom o kreditnim institucijama
  3. podružnica kreditnih institucija iz trećih zemalja (trećom zemljom smatra se strana država koja nije država članica) koje su od HNB-a dobile odobrenje za rad i
  4. kreditnih unija koje su dobile odobrenje za rad od HNB-a.

Regulatorni okvir i provođenje supervizije

S obzirom na specifičnost njihova poslovanja i zainteresiranost države da posluju stabilno i ne preuzimaju previše rizika jer posluju s velikom količinom tuđih sredstava, kreditne institucije podložne su posebnom i kompleksnom regulatornom okviru, strožem negoli ostali subjekti gospodarstva.

Veći dio kvantitativnih zahtjeva koji su postavljeni pred kreditne institucije utvrđen je u Uredbi (EU) br. 575/2013 (tzv. Uredba o kapitalnim zahtjevima), uključujući i osnovno supervizorsko pravilo, pravilo o adekvatnosti kapitala, koje propisuje minimum regulatornoga kapitala kojim kreditne institucije moraju raspolagati u odnosu na rizike koje preuzimaju u poslovanju. Ostali kvantitativni i kvalitativni zahtjevi uređeni su Zakonom o kreditnim institucijama (kojim je prenesena Direktiva 2013/36/EU, tzv. Direktiva o kapitalnim zahtjevima). HNB u superviziji provjerava posluju li kreditne institucije u skladu s postavljenim pravilima i standardima, i to:

  1. obavljanjem nadzora prikupljanjem i analizom izvješća i informacija te kontinuiranim praćenjem poslovanja kreditnih institucija i drugih osoba koje su prema propisima dužne izvještavati supervizora
  2. obavljanjem neposrednog nadzora nad poslovanjem kreditnih institucija
  3. nalaganjem supervizorskih mjera i
  4. izdavanjem mišljenja, odobrenja i suglasnosti te procjenjivanjem kreditnih institucija.

Pri obavljanju supervizije HNB provjerava sigurnost, stabilnosti i zakonitost poslovanja kreditne institucije i procjenjuje rizike u njezinu poslovanju. Na temelju obavljene supervizije HNB utvrđuje osiguravaju li organizacija, strategije, politike, postupci i procedure koje je uspostavila kreditna institucija te regulatorni kapital i likvidnost kreditne institucije primjeren sustav upravljanja odnosno pokrivenost rizika. Utvrde li se nezakonitosti te slabosti ili nedostaci u poslovanju, HNB kreditnim institucijama nalaže provođenje supervizorskih mjera, s ciljem otklanjanja tih nezakonitosti odnosno nedostataka i nepravilnosti.

U skladu sa zakonskim ovlastima HNB surađuje i razmjenjuje informacije s drugim supervizorima i nadležnim tijelima, domaćima i stranima, te sklapa sporazume o suradnji.

Regulatorni okvir za kreditne unije određen je Zakonom o kreditnim unijama i pripadajućim podzakonskim aktima, kojima su postavljeni uvjeti za osnivanje i poslovanje kreditnih unija (znatno jednostavniji nego za kreditne institucije), a nadzor nad kreditnim unijama obavlja se na sličan način kao i nad kreditnim institucijama.

Supervizorski prioriteti u 2024.

Supervizorske prioritete za superviziju SI-jeva definira ESB, dok je HNB nadležan za definiranje prioriteta za superviziju LSI-jeva. Pri definiranju supervizorskih prioriteta za LSI-jeve HNB, pored utvrđenih procjena ranjivosti i prijetnji za kreditne institucije, u obzir uzima i prioritete ESB-a i Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo (engl. European Banking Authority, EBA). U 2024. godini HNB je definirao sljedeće supervizorske prioritete za LSI-jeve:

HNB supervizorski prioriteti u 2024. za LSI-jeve

Jačanje otpornosti na makroekonomske i geopolitičke šokove
  • Upravljanje kreditnim rizikom, izloženost ranjivim sektorima te klasifikacija izloženosti
  • Prilagodba poslovanja makroekonomskom okruženju
  • Provedba stresnog testiranja za neto kamatne prihode
Adresiranje nedostataka u upravljanju i jačanje napora u adresiranju upravljanja klimatskim promjenama
  • Kvaliteta podataka (agregiranje i točnost izvješćivanja)
  • Usklađenje sa supervizorskim očekivanjima za upravljanje rizikom povezanim s klimatskim promjenama
Adresiranje izazova digitalizacije i unaprjeđenja okvira operativne otpornosti
  • Digitalna transformacija i provedba digitalne strategije
  • Kibernetička sigurnost
  • Operacionalizacija planova oporavka
Adresiranje rizika od pranja novca i financiranja terorizma
  • Upravljanje rizikom od PN/FT i provedba mjera ograničavanja

I u 2024. glavna područja supervizorskih aktivnosti bit će usmjerena na upravljanje rizicima - osobito na kreditni i kamatni rizik, kao i rizik povezan s klimatskim promjenama, potom na interno upravljanje i osiguravanje kontinuiteta poslovanja te aktivnosti za digitalnu transformaciju, kao i aktivnosti vezane uz okvir upravljanja rizikom pranja novca i financiranja terorizma.

 


  1. Prema kriterijima ESB-a značajna institucija jest ona koja zadovoljava sljedeće kriterije: (1) ima ukupnu imovinu veću od 30 milijardi eura ili veću od 20% BDP-a (izuzevši banke čija je ukupna imovina manja od 5 milijardi eura); (2) jedna je od tri najveće banke u državi; (3) primila je financiranje od Europskoga stabilizacijskog mehanizma; (4) ima ukupnu imovinu veću od 5 milijardi eura i čini više od 20% ukupne imovine/obveza sustava u zemlji članici.