Prvi
novac nastaje u 7. stoljeću pr. Krista u državi Lidiji u Maloj Aziji. Taj
je novac izrađivan je od elektruma - prirodne slitine zlata i srebra. Osim
elektruma, u izradi novca koristilo se zlato, srebro, bakar, bronca, mjed.
Pronađeni grčki i rimski novac pokazuje vještinu antičkih obrtnika u
postizanju visokog stupnja finoće metala - neke su kovanice prava mala
remek-djela.
|
 
Atenska srebrna tetradrahma "sova" i srebrna
tetradrahma
Aleksandra Velikog s likom Herakla - najcjenjeniji novac
antičkog svijeta
|
|
Prvi novac izrađivan je ručno i ta se tehnika izrade vrlo malo
mijenjala sve do XVI. stoljeća, kada su nastali prvi strojevi za
kovanje novca.
U I. stoljeću postojao je zanimljiv običaj dodatnog označavanja
novca simbolom, monogramom ili imenom. Radili su to trgovci, drugi
građani i države. Npr. dodatno označavajući strani novac, država mu
je omogućavala slobodno kolanje svojim teritorijem. Ostali su to
činili ako su ostavljali "svoj" novac kao neku vrstu depozita, tj.
očekivali su da im se taj isti novac vrati.
|
Jedna osoba mogla je u sat vremena
iskovati sto kovanica.
|
U antičko vrijeme
i vrijeme Bizantskog Carstva novac su izdavale države i vladari.
Aleksandar Veliki
(356.-323. pr. Krista) slijedio je primjer svoga oca Filipa II. i na svom
novcu prikazivao grčka božanstva i heroje, među kojima se posebno isticala
srebrna tetradrahma s likom Herakla. Nakon Aleksandrove smrti
njegovi dijadosi1 nastavili su izdavati njegov novac, iz
jednostavnog razloga - bio je vrlo ugledan i cijenjen.
Sljedeće desetljeće obilježeno je stalnim sukobima i rivalstvima među
Aleksandrovim nasljednicima, koji su, iskazujući poštovanje i
demonstrirajući svoju povezanost s njim, kovali novac s njegovim likom, a
svoje ime stavljali na naličje kovanice.
Značajan korak bio je zamjena Aleksandrova lika likom nasljednika: prvi
koji je to učinio bio je Ptolomej I. Soter, kralj Egipta, motiviran sve
većim ekonomskim, vojnim i kuturnim rastom svoje države.
U
antičkoj Grčkoj novac su izdavali polisi,
kojih je
bilo nekoliko stotina, pa je novac tog vremena karakterizirala izrazita
raznolikost. Svaki je polis, naime, sa svojim teritorijalnim okruženjem,
predstavljao državu i imao svoju vladu koja je imala pravo izdavati novac.
Na novcima su se nalazili likovi božanstava i heroja koje je dotični polis
štovao.
Rim
- urbs et orbis (grad i svijet). Uvodno nekoliko riječi o povijesti
Rima: Legende govore da je Romul osnovao grad 753. pr. Krista i da su
njime vladali kraljevi. U međuvremenu postaje republikom, a od 133. do 31.
pr. Krista potresaju ga politička previranja (Sula, Pompej, Cezar). Kad je
Cezar prešao Rubikon tijek povijesti zauvijek se mijenja. Njegov politički
nasljednik, Oktavijan August, postavlja temelje Rimskog Carstva zadajući
posljednji udarac Rimskoj Republici osvajanjem Egipta. Njegov nasljednik,
car Trajan (98.-117.) dovodi Carstvo do vrhunca moći i teritorijalne
rasprostranjenosti.
Kovanje i kolanje novca u Rimskom carstvu usko su povezani s političkim i
ratnim zbivanjima. Zlatni i srebrni novac izdavao je car, a bakreni i
brončani Senat i od toga se odstupalo samo u rijetkim slučajevima.
Najraniji rimski brončani novac nosio je slike božanstava.
|
Cezar
čini radikalan potez - stavlja svoj lik na srebrni denarius
te postaje prvim Rimljaninom koji još za života kuje novac sa svojim
likom.
Rimski car Konstatin I. Veliki (285.-337.), stvorio je čvrst novčani
sustav, čija je osnovna jedinica zlatni solidus (solid) koji
će postati osnova bizantskoga novčanog sustava te stoljećima uživati
veliki ugled. |
srebrni denarius |
Bizant
-
nastavlja rimsku praksu prikazivanja lika vladara na novcu koji ga je
kovao, ali s nekim izmjenama. Portret u profilu zamijenjen je frontalnim
prikazom vladara, a osim portreta obuhvaćeno je i cijelo poprsje. Sada je
vidljiva raskošna odjeća i kruna, čime se nastoji istaknuti moć i
autoritet cara.
|
Simboli kršćanstva
počeli su se kao samostalan motiv na novcu pojavljivati tek u VI.
stoljeću, i to najprije na naličju kovanica (anđeo koji drži dugačak
križ), a u VII. stoljeću Justijan II. prvi put stavlja Isusov lik na
lice solida.
Kovanje novca s religioznim motivima zabranjeno je od 726. do 843.,
za vrijeme razdoblja zvanog ikonoklazam2. Likovi
koji dominiraju i licem i naličjem kovanica su vladari i njihovi
sinovi. Nakon više od jenog stoljeća zabrane nestaju, štovanje ikona
ponovno je dopušteno, ponovno se izdaje novac s likom Isusa. U X.
stoljeću solid je zamijenjen tetrateronom i histamenonom.
|
zlatni solidus |
|
