Prvi novac - Povijest hrvatskog novca

 
Povijest hrvatskog novca

Narodi koji su prošli ili se neko vrijeme zadržali na prostorima današnje Republike Hrvatske ostavili su svoje tragove u mnogim segmentima života, pa tako i u kovanju novca. Prema raspoloživim izvorima, Hrvati koji su živjeli na teritoriju današnje Hrvatske nisu kovali svoj novac sve do kraja XII. stoljeća, već su uglavnom upotrebljavali bizantski novac, čije su imitacije i kovali.
Issa (Vis), Pharos (Stari Grad na Hvaru), Rhizon (Risan), Lissos (Lješ) i Skodar (Skadar) bili su grčki gradovi u kojima se kovao novac. Siscia (Sisak) i Sirmium (Srijemska Mitrovica) bile su rimske kovnice novca.

zlatni solid
zlatni solid - imitacija bizantskog novca cara Heraklija

Najstarijim hrvatskim novcem smatra se novac Bijelih Hrvata, koji su kao moćno pleme živjeli na području današnje Češke. Tamo su u X. stoljeću hrvatski kneževi Slavnikovići kovali svoj novac. Poznate su brojne vrste i inačice srebrnih senara Sobjeslava Slavnikovića (985.-995.) i njegova brata biskupa Vojtjeha Adalberta (982.-988. i 992.-994.)

Godine 1102. Hrvatska ulazi u savez s Ugarskom. U novom političkom odnosu ugarski vladar ujedno je i hrvatski kralj, no Hrvatska ima određenu samostalnost. Tako herceg, koji njome vlada, ima pravo da kuje svoj novac. Taj novac vrijedi na teritoriju cijele Hrvatske.

Herceg Andrija (1192. - 1211.) kovao je srebrne denare i poludenare po uzoru na frizatike3, pa se oni nazivaju hrvatski frizatici.

Hrvatski frizatik
Hrvatski frizatik hercega Andrije 
 

Reprezentativan primjer hrvatskog novca svakako je banski denar (banovac), koji su kovali nasljednici hercega Andrije sljedeće stoljeće i pol (1235.-1384.). Taj je novac cijenjen zbog svog sastava i finoće izrade – kovan je od finog srebra u kovnicama u Zagrebu i Pakracu.

banski denarbanski denar
banski denar

Dubrovačka Republika kovala je tijekom više od pet stoljeća (1294.-1803.) novac koji predstavlja izuzetnu numizmatičku vrijednost u hrvatskim i svjetskim razmjerima.

artiluci
artiluci

škude
škude

libertine
libertine

Svoj novac kovali su i hrvatski primorski gradovi Zadar, Šibenik, Trogir, Split i Hvar.

Početkom 14. stoljeća hrvatski banovi Pavao i Mladen iz obitelji Šubić kuju svoj novac, a kovanje nastavljaju njihovi nasljednici. U prvoj polovini 16. stoljeća nastaje novac koji u numizmatičkim krugovima slovi za najljepši hrvatski novac: kovanice Nikole III Zrinskog, osobito široki groševi i taliri.

groš
groš

talir
talir

Na otoku Pagu pojavio se 1778. godine prvi hrvatski papirni novac - paški asignat
Naime, dotad je grad Pag svojim službenicima, činovnicima i liječnicima plaćao u soli. Po uvođenju asignata, količina soli bi se preračunavala u odgovarajuću protuvrijednost u lirama, na koju je izdana potvrda s upisanom svotom. Svaki asignat je imao upisanu svotu i datum izdavanja.

paški asignat
paški asignat


Izvornim hrvatskim novcem smatraju se i kovanice te novčanice iz vremena bana Josipa Jelačića. Godine 1848. Josip Jelačić izabran je za bana. Bila su to nestabilna financijska vremena, u kojima je nedostajalo sitnog novca za svakodnevna plaćanja. Bansko vijeće u vlastitoj kovnici u Zagrebu počinje kovati bakreni križar i srebrni forint, a gradske općine, poduzeća i trgovačke kuće izdavali su papirne novčanice s vlastitim jamstvom.
 

križar
1 križar

forint
1 forint

 

3 Frizatik - srebrni novac čiji naziv dolazi od grada Friesach u Koruškoj. Postupno se širi Slovenijom, Hrvatskom, Ugarskom i Koruškom.

 Nastavci:  12345