E-novac

Objavljeno: 1.2.2015.
Elektronički novac (elektronička gotovina, e-novac, digitalna valuta, digitalni novac ili digitalna gotovina) je digitalna zamjena za gotovinu u elektroničkim plaćanjima (na internetu). Tako u novije vrijeme novac sve više postaje informacija spremljena na mikroprocesoru (hardverski) ili u bazi podataka (sofverski) koja sadržava informacije o stanju računa, osobne informacije, PIN, informacije o provedenim transakcijama i sl. Razvoj elektroničkog novac potaknut je globalnim širenjem interneta i željom za što efikasnijim i jeftinijim provođenjem transakcija u elektroničkim plaćanjima. Pritom je potrebno istaknuti da razvoj interneta kao globalne informacijske mreže i medija kojim će se obavljati najveći dio transakcija samo dodatno stavlja naglasak na sigurnost i pouzdanost.

Kupnja preko interneta upotrebom platnih kartica i elektroničkog novca sve je više prisutna, pa se tako smanjuje važnost poslovnica, a povećava promet putem informatičkih mreža. Pritom su korisnici takvog oblika plaćanja zadovoljni jer se plaćanja obavljaju brže i s nižim troškovima. Novčane transakcije putem interneta jeftinije su od odlaska do kreditne institucije. Međutim, upotrebom platne kartice u elektroničkom plaćanju obrada kartice se naplaćuje trgovcima i stoga takav način trgovine nije povoljan za trgovce niti za potencijalne kupce koji također pri kupnji posredničkoj kreditnoj instituciji plaćaju određenu naknadu. Da bi se izbjegao taj dodatan trošak, osmišljen je elektronički novac. Elektronički novac u Republici Hrvatskoj uređen je Zakonom o elektroničkom novcu.

Mogući problemi u plaćanju elektroničkim novcem

Sigurnost sustava za elektroničko plaćanje ovisi o sigurnosti koju pružaju određeni algoritmi i protokoli i, ako su ispravno primijenjeni, sigurnost ne bi trebala biti ugrožena. Međutim, uvijek ima prostora za unaprjeđenje sigurnosti sustava, a pritom se ne smije zanemariti ni ljudski činitelj (gubitak tajnoga ključa, provala u sustav, ucjena) kojim se ta sigurnost može ugroziti.

Neki od dosad uočenih problema koji su se pojavili u plaćanjima elektroničkim novcem su sljedeći:

  • mogućnost višestrukoga korištenja ili kopiranja elektroničke novčanice (sustavi elektroničkog plaćanja trebali bi to spriječiti - kopiranje se sprječava digitalnim potpisom, a višestruko korištenje upisivanjem serijskog broja elektroničke novčanice),
  • mogućnost krivotvorenja elektroničkih novčanica (obično se sprječava digitalnim potpisom izdavatelja),
  • mogućnost krađe elektroničke novčanice (onemogućuje se provjerom valjanosti podataka o identifikaciji elektroničke novčanice) i
  • neovlašteno praćenje transakcija (može se spriječiti uspostavljanjem tajnoga komunikacijskog kanala između kupca i trgovca tako da napadač ne može presresti novčanice niti saznati odvija li se transakcija).
VAŽNO: Prije korištenja elektroničkog plaćanja iznimno je važno dobro zaštiti svoje računalo od mogućih napada preko mreže. U protivnom napadač može neadekvatno zaštićeno računalo iskoristiti za neovlašten pristup sustavu na kojemu su vaši direktoriji i datoteke te tako kopirati elektroničke novčanice i potrošiti ih umjesto vas.

Elektroničko plaćanje

Elektroničko plaćanje je poseban dio elektroničke trgovine, a podrazumijeva obavljanje financijske transakcije uz razmjenu podataka elektroničkim putem. Osim plaćanja elektroničkim novcem, u elektroničko plaćanje ulaze sva plaćanja platnim karticama, internetsko bankarstvo, m-banking, plaćanje parkinga putem mobitela kao i plaćanje usluge prijevoza tramvajem putem ZET-ove kartice.

Razvoj informatičke tehnologije i računalnih mreža utjecao je na promjenu načina korištenja informacija, odnosno njihove pohrane, dohvaćanje i distribuciju. To je dovelo i do razvoja elektroničkog poslovanja čije se financijske transakcije obavljaju razmjenom informacija elektroničkim putem. Međutim, za uvođenje elektroničkog poslovanja ključan je razvoj sigurnih i učinkovitih elektroničkih sustava plaćanja. Metode i postupci u elektroničkim sustavima plaćanja oslanjaju se na metode i postupke razvijene u svrhu sigurne pohrane i prijenosa informacija, kao što su zaštita podataka i elektroničko potpisivanje podataka.

Sustavi elektroničkog plaćanja:

  • Notacijski sustavi - potrebno je imati otvoren račun u kreditnoj instituciji. Koristeći se jednim od oblika bezgotovinskog plaćanja, predajete elektronički nalog za prebacivanje novca sa svog računa na račun trgovca, a nalog se može zadati preko kreditne ili debitne platne kartice. Kod ovih sustava transakcija je izravno ili neizravno vezana uz vrijednost pohranjenu negdje drugdje.
  • Simbolički sustavi - omogućuju plaćanja elektroničkim novcem.
  • Centralizirani sustavi - zasnivaju se na plaćanju unaprijed, a svi klijenti su vezani uz jedno sjedište (poslužitelja) preko kojeg idu sve transakcije i koji nadzire i upravlja transakcijama (primjeri komercijalnih centraliziranih sustava su PayPal i WebMoney).
  • Decentralizirani sustavi - nema nadzora, kontrole i podrške s jednog mjesta (poslužitelja) - ovakvi sustavi su, primjerice, uspostavljeni za "virtualne" valute među kojima je najpoznatiji BitCoin Upozorenje za korisnike virtualnih valuta