Centralnobankarski digitalni novac – nova moda ili stvarna potreba?

Objavljeno: 30.12.2020.
Igor Ljubaj i Linardo Martinčević

Igor Ljubaj, viši savjetnik u Direkciji za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću, Sektor za centralnobankarske operacije, HNB
Linardo Martinčević, viši savjetnik u Uredu guvernera, FinTech koordinator, HNB


Uvod

Centralnobankarski digitalni novac (engl. Central Bank Digital Currency; u nastavku teksta: CBDC) posljednjih je godina jedna od najpopularnijih ekonomskih tema između središnjih banaka, međunarodnih institucija, akademske zajednice, pa i tržišnih sudionika. Istodobno, iako brojne središnje banke istražuju ili testiraju CBDC, još uvijek se nisu odlučile za njegovu primjenu u praksi.[1]

Eksploziji interesa za CBDC-om jako je pridonijelo nekoliko okidača – sve manja upotreba gotovine uz snažan razvoj novih bezgotovinskih načina plaćanja, pojava različitih oblika kriptoimovine, zatim tzv. stable coins (posebice Facebookov projekt mogućeg izdavanja digitalnog novca Libre), razvitak novih tehnologija (pametni telefoni, block-chain i DLT[2]) itd. Međutim, bez obzira na to što današnja tehnološka rješenja mogu olakšati izdavanje CBDC-a, ona nisu presudna za njegovo pokretanje. Početna i suštinska pitanja zapravo su neovisna i starija od svega navedenoga, a tiču se prije svega načina funkcioniranja postojećih monetarnih sustava.

Postoji li već digitalni novac središnje banke?

Na početku, potrebno je istaknuti kako jedna vrsta centralnobankarskoga digitalnog novca zapravo već postoji, i to jako dugo. Naime, poslovne banke imaju otvorene digitalne "tekuće" račune kod središnje banke. Ti se računi koriste pri izvršavanju dvaju zadataka središnje banke – provođenju monetarne politike te osiguravanju učinkovitoga i stabilnoga platnog prometa. Ova vrsta digitalnog novca jest potraživanje banaka od središnje banke, odnosno obveza središnje banke, pa ga se može nazvati "CBDC za banke" ili veleprodajni digitalni novac središnje banke (u literaturi se koristi engl. naziv "wholesale" CBDC).

Za razliku od banaka, građani imaju pristup novcu središnje banke samo u fizičkom obliku, a ne i u digitalnom. Riječ je o novčanicama i kovanicama kojima svakodnevno raspolažemo. Ovu vrstu novca nazivamo gotovim novcem i obveza je središnje banke za koju ona izravno jamči, pa se primjerice pohabana novčanica uvijek može doći zamijeniti u HNB.

U monetarnom sustavu postoji još jedna vrsta digitalnog novca, a to je sav novac na računima i depozitima svih sektora gospodarstva kod poslovnih banaka.[3] Za razliku od prethodne dvije vrste novca, ovaj je novac obveza poslovne, a ne središnje banke. Zamjena ove vrste novca fizičkim i obratno (npr. uplata/isplata gotovine na šalteru banke ili bankomatu) moguća je isključivo preko banaka koje su ovlašteni i licencirani financijski posrednici.

Što bi onda bio novi CBDC?

Glavna i suštinska razlika "novog" CBDC-a jest ta što bi on bio digitalni novac središnje banke za sve korisnike financijskog sustava, a ne samo za poslovne banke. Navedeno se prije svega odnosi na stanovništvo. Takav CBDC naziva se centralnobankarski digitalni novac opće namjene (engl. "general purpose" CBDC) ili maloprodajni CBDC (engl. "retail" CBDC). Također bi bio obveza središnje banke, kao i gotov novac. Shema tako izmijenjenoga monetarnog sustava s novim CBDC-om prikazana je na Slici 1.

SLIKA 1. Shema monetarnog sustava i bilance središnje banke s CBDC-om

Izvor: Skicirali autori

Što se tiče načina korištenja (engl. front-end), CBDC trebao bi biti potpuno jednak digitalnom novcu kojim već plaćamo/štedimo putem nekog od postojećih digitalnih kanala – internet/mobilno bankarstvo, kartice itd. Međutim, glede digitalne infrastrukture koja bi podupirala CBDC (engl. back-end) i mogućih implikacija na financijski sustav, razlike bi operativno bile goleme.

Moguće vrste novog CBDC-a

Za razliku od novčanica, koje nemaju zabilježenog vlasnika već je vlasnik osoba u čijim se rukama one nalaze, digitalna jedinica novca u bankama ima poznatog vlasnika računa na kojem je upisan novac.

Upravo prethodno čini razliku između dva osnovna koncepta CBDC-a, jednog kojim bi se upravljalo putem računa – CBDC na računu (engl. account based) ili drugog koji bi bio vezan uz digitalni uređaj – CBDC na tokenu (engl. token/value based).[4] CBDC na računu, jednostavnije rečeno, bio bi upisan na računu koji bi građanin imao otvorenim kod središnje banke, jednako računu kod bilo koje banke. S druge strane, CBDC na tokenu bio bi sličniji gotovom novcu, potencijalno anonimiziran i vezan uz određenu stvar – uređaj (pametni telefon).

Otvorena pitanja i izazovi CBDC-a

Jedan od glavnih razloga zašto CBDC-a još nema u primjeni vjerojatno je taj što izbor njegova dizajna može imati utjecaj na brojne zadatke središnje banke, ali ujedno može i otvarati pitanja širega društvenog značenja. Također, potrebno je unaprijed znati što se uvođenjem CBDC-a želi postići ili što bi se htjelo unaprijediti. Posebno se izdvajaju sljedeći aspekti:

  • financijska stabilnost – ako bi građani mogli birati žele li raspolagati novčanim sredstvima kod poslovnih banaka ili središnje banke, bi li to značilo povlačenje depozita iz banaka i njihov prijenos kod središnje banke? Navedeno bi posebno moglo doći do izražaja u vrijeme krize, u kojem bi se središnja banka mogla smatrati utočištem.
  • monetarna politika – kakav bi bio utjecaj na učinkovitost monetarne politike? Može li CBDC pomoći ostvarivanju ciljeva monetarne politike uvođenjem kamatne stope na CBDC?
  • platni promet – ako je uloga središnje banke pridonositi unapređenju platnog sustava, zašto bi se težilo vertikalno integrirati i centralizirati platnu infrastrukturu i usluge ako privatni sektor to može obavljati učinkovitije, brže i sigurnije? Gdje je granica između uspostave javne infrastrukture i poticanja privatne konkurencije, a da novac i dalje ostane pod nadzorom središnje banke kao čuvara javnog interesa?
  • anonimnost – vjerojatno ključno pitanje sa stajališta korisnika. Ako bi se usvojio CBDC koji pruža anonimnost, bi li anonimnost bilo uputno ograničiti i do koje razine (slično kao što danas postoje ograničenja za korištenje gotovine) te preteže li anonimizirano plaćanje, kao interes pojedinca, u tom slučaju nad javnim interesom nadzora odnosno sprečavanja pranja novca? Također, kakvo bi bilo povjerenje korisnika CBDC-a u zajamčenu anonimnost?
  • kiberrizici – potrebno je razviti sigurnu i učinkovitu infrastrukturu za središnju banku i korisnike, vodeći ujedno računa i o reputacijskom riziku središnje banke.
  • prekogranični tokovi novca – bi li CBDC bio ograničen samo na građane ili teritorije pojedine države izdavatelja CBDC-a i može li pomoći unapređenju tokova novca između platnih sustava različitih zemalja? Kakve bi učinke na tečaj imalo prekogranično korištenje CBDC-a?
  • financijska inkluzija – kako svima osigurati jednako pravo na pristup novcu i izbor između digitalnog i fizičkog novca?
  • pravna/regulatorna pitanja – što bi sve zakonski trebalo regulirati i koji bi se dodatni pravni rizici mogli pojaviti? Ako se izdavanje CBDC-a zakonski omogući središnjoj banci, treba li jednako ovlaštenje dati i privatnim inicijativama za izdavanje digitalnih valuta te kako osigurati okvir za njihovu koegzistenciju i zamjenjivost?

Da bi CBDC bio jednako uspješan kao gotov novac, trebalo bi pronaći primjerene odgovore na navedena pitanja i ujedno osigurati poželjna obilježja kao što su sigurnost, zamjenjivost, otpornost, troškovna efikasnost, prilagodljivost, pristupačnost (kako osigurati da sustav radi i off-line?) i sl.

CBDC mogao bi doći, ali ne tako brzo

Bez obzira na izbor dizajna, pokretanje CBDC-a ipak će se uvelike temeljiti na stvarnim potrebama gospodarstava i mogućim unapređenjima zadaća središnjih banaka. To se posebno odnosi na opravdanost njegova uvođenja kako bi javni novac zadržao svoju ulogu u okružju procesa digitalizacije platnih usluga i smanjene upotrebe gotovine. Pritom, kako je nedavno izjavila zamjenica guvernera Švedske središnje banke, gdje je projekt CBDC-a najdalje otišao, CBDC trebao bi biti evolucija, a ne revolucija izdavanja novca.[5]

Otvorenih pitanja i izazova jako je puno te još uvijek nije poznato bi li koristi od uvođenja CBDC-a premašile troškove i rizike. Razvoj platnih sustava i digitalnih načina provođenja transakcija svakako ide u korist ideji uvođenja CBDC-a, no radi se o složenom konceptu, pa uvođenje CBDC-a ne ide brzo.

U Hrvatskoj, uzmu li se u obzir postojeće značajke našega monetarnog sustava i velika uloga koju i dalje ima gotov novac (Slika 2.), pokretanje CBDC-a – digitalne kune ni za HNB ni za hrvatske građane zapravo još nema značajnu ekonomsku ni stratešku opravdanost.

Također, zbog strateške opredijeljenosti ka uvođenju eura, te s obzirom na to da je ESB nedavno započeo javnu raspravu o mogućem budućem izdavanju tzv. digitalnog eura[6], izglednije je da bismo u Hrvatskoj prije mogli imati digitalni euro nego digitalnu kunu.

SLIKA 2. Gotov novac u Hrvatskoj raste i glavno je sredstvo plaćanja, no njegov se udio u transakcijama postupno smanjuje

Izvori: MF; HNB
Napomena: Prikazani podaci za gotov novac i BDP u 2020. odnose se na prosjek prvih devet mjeseci.

 


  1. Pilot-projekti provode se primjerice u Švedskoj, Kini, Urugvaju. Više informacija o projektima CBDC-a, kao i izbor literature o značajkama, aspektima i implikacijama CBDC-a, izdvojeno je na poveznici pregled literature.

  2. Block-chain ili tehnologija lanca blokova specifičan je način bilježenja transakcija temeljen na kriptografskom lancu blokova podataka, a DLT (engl. distributed ledger technology) ili tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija jest digitalni sustav za pohranjivanje detalja transakcija na više mjesta istodobno. Za razliku od tradicionalnih baza podataka, DLT sustav nema centraliziranu bazu podataka i administracijsku funkcionalnost.

  3. Pravni okvir EU-a prepoznaje poseban oblik digitalnog novca – elektronički novac (engl. "e-money"), ali u ovom blogu taj oblik novca izjednačavamo s digitalnim novcem na računima i depozitima poslovnih banaka s obzirom na prevladavajuće sličnosti.

  4. Zbog jednostavnosti ovog bloga u razmatranje se neće uzeti u obzir i druge vrste CBDC-a na koje se može naići u literaturi i raspravama, kao što je primjerice ideja sintetičkog CBDC-a kod kojega bi privatne institucije (banke) izdavale i upravljale digitalnim novcem koji bi bio pokriven (engl. backed) sredstvima kod središnje banke.

  5. Bez obzira na to što se u Švedskoj gotovina koristi najmanje u EU-u i projekt Riksbanke već je niz godina u tijeku, formalne odluke o pokretanju CBDC-a i dalje nema.

  6. https://www.ecb.europa.eu/euro/html/digitaleuro.en.html