Ograničavanje rasta ukupnih plasmana banaka ne bi trebalo imati značajniji negativni utjecaj na opskrbljenost sektora poduzeća potrebnim kreditima u 2007. godini. Ipak, parcijalna pojava određenih teškoća ne može se isključiti. Kao rješenje se javlja izravno zaduživanje poduzeća u inozemstvu, ali i povećana orijentacija na domaće financijsko tržište.  Učinci Odluke o obveznom upisu blagajničkih zapisa, kakva bi mogla biti uloga Hrvatske narodne banke u snažnijem gospodarskom rastu, hoće li doći do ograničavanja kreditiranja poduzeća, kakva je budućnost odnosa s MMF-om i kako HNB komentira najnovija upozorenja iz te novčarske kuće, pitanja su na koja je u intervjuu za Privredni vjesnik odgovorio guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski.

–

Guverneru, kakav je dosadašnji učinak novih mjera HNB-a usmjerenih na usporavanje rasta vanjskoga duga, koje su stupile na snagu 1. siječnja ? 

 - Prerano je još govoriti o učincima Odluke o obveznom upisu blagajničkih zapisa, posebno u uvjetima sezonskog usporavanja rasta plasmana na početku godine. Za očekivati je da će tu okolnost banke iskoristiti kako bi akumulirale prostor za brži rast kredita u narednim mjesecima, pa će se tek tada vidjeti kako mjera stvarno djeluje na banke i na njihove komitente. U međuvremenu njeno je djelovanje uglavnom preventivnog i psihološkog karaktera.

Hoćete li u ovoj godini uvoditi još neke takve mjere i, ako hoćete, zašto? Postoji li mogućnost povećanja stope obvezne rezerve, kako već dulje vrijeme sugeriraju pojedini analitičari? 

 - Naravno, promatrano teorijski, povećanje stope obvezne rezerve dodatno imobilizira likvidnost bankovnog sustava i smanjuje kreditni multiplikator, pa bi se načelno moglo iskoristiti u funkciji usporavanja rasta kredita. Međutim, u praksi, radi se o vrlo rigidnom instrumentu koji ne diferencira različite izvore formiranja kreditnog potencijala niti različite namjene angažiranja likvidnih sredstava, pa je njegova učinkovitost vrlo ograničena.  Zato ga HNB kombinira s drugim instrumentima, kao što su granična obvezna pričuva na inozemno zaduživanje banaka, minimalni stupanj pokrića deviznih obveza likvidnim deviznim potraživanjima, prudencijalne i bonitetne mjere i, sada, obvezni upis blagajničkih zapisa na rast plasmana iznad određene razine. Time se nastoji prebaciti težište djelovanja na bit problema i smanjiti opasnost pojave kolateralnih šteta koje često prate restriktivni pristup monetarnoj politici. Od snažnog rasta kamatnih stopa i istiskivanja pojedinih sektora s tržišta kredita, do destimulacije štednje i, konačno, usporavanja ekonomske aktivnosti. Izbjegavanje takvih šteta nije ograničenje samo pri izboru pojedinih instrumenata, nego i u doziranju intenziteta njihove primjene. Primjerice, jasno je da bi HNB mogao zaustaviti inozemno zaduživanje banaka prohibitivno visokom stopom granične obvezne rezerve ili bitno usporiti ukupno inozemno zaduživanje nekim od oblika kapitalske kontrole "čileanskog tipa", ali bi to imalo niz negativnih posljedica na domaću ekonomiju i njezinu likvidnost u plaćanjima prema inozemstvu.  Zato, nastojimo "balansirati" mjere i njihovu oštrinu s ciljem: postići što je više moguće uz što manju štetu. Pokaže li se da sadašnja kombinacija još nije dovoljno učinkovita, morat ćemo dodatno zaoštriti mjere.

Rast kredita poduzećima je 26 posto; kakva su vaša očekivanja za ovu godinu? Što je sa samostalnim zaduživanjem poduzeća? 

 - Iako se spekulira kako će se predviđeno usporavanje rasta plasmana banaka snažno odraziti na relativno smanjenje udjela kredita poduzećima u strukturi ukupno odobrenih kredita, a u korist za banke atraktivnijih kredita stanovništvu, ne očekujem u ovoj godini veće promjene na tom području. Za to postoji više razloga. Dostignuta razina zaduženosti stanovništva u odnosu na raspoloživi dohodak i očekivani umjereni rast tog dohotka u narednom razdoblju postupno smanjuje sposobnost tog sektora za brzo preuzimanje novih kreditnih obveza. Postojeće prudencijalne mjere podržane aktiviranjem registra dužnika učinit će banke opreznijim pri ulasku u nove rizike. Potražnju za kreditima od strane poduzeća koja imaju veće iznose depozita i koja su dugoročni komitenti neke banke, one neće moći olako odbiti. Poslovanje banaka bit će pod još većom prismotrom javnosti koja sigurno neće imati mnogo razumijevanja za forsiranje «parcijalnih» u odnosu na «opće» interese, i drugo. U takvim uvjetima, vjerojatno je da će krediti poduzećima i krediti stanovništvu nastaviti zajedno rasti po približno sličnim stopama. Nižim nego u prošloj godini, ali još uvijek relativno visokim. Otuda, promatrano u cjelini, ograničavanje rasta ukupnih plasmana banaka ne bi trebalo imati značajniji negativni utjecaj na opskrbljenost sektora poduzeća potrebnim kreditima. Međutim, promatrano na razini pojedinih banaka i poduzeća te s obzirom na linearnu mjesečnu dinamiku «neoporezivog» rasta plasmana, parcijalna pojava određenih teškoća ne može se isključiti. Kao rješenje se, naravno, javlja izravno zaduživanje poduzeća u inozemstvu, ako se radi o projektu koji može udovoljiti kriterijima koje postavlja strana banka, ali i povećana orijentacija na domaće financijsko tržište koje još uvijek premalo participira u financiranju domaće proizvodnje. Naime, iako svaki individualni kapital ima vlastite motive i usmjerenja, nije baš logično da visoko zadužena zemlja istodobno ulaže sve veći dio domaće štednje na druga tržišta zato što poduzeća ne mogu ili ne žele pokušati supstituirati klasični kreditni odnos drugim oblicima financiranja.

Kako komentirate tvrdnje Hrvatske udruge banaka (HUB) da će nove restriktivne mjere usporiti gospodarski rast? 

 - Radilo se o običnoj demagogiji kojom se nastojalo pridobiti javnost radi jačanja pritiska na HNB. Banke dobro znaju da aktualna struktura i namjena odobrenih kredita više doprinosi rastu uvozno zavisne potrošnje i stvaranju efekta balona na tržištu nekretnina nego što je izravno u funkciji ubrzanja rasta domaće proizvodnje i otvaranja novih radnih mjesta. Vjerojatno je to i razlog zašto se u svojim istupima bankari ne pozivaju mnogo na tvrdnju iznijetu od strane predstavnika HUB-a. Logičnije od toga izgleda tvrdnja kako se ponuda kredita samo prilagođava potražnji te, ako ekonomska politika želi usporiti rast kredita i s njime povezanog deficita platne bilance, tada prvenstveno treba djelovati na usporavanje rasta te potražnje, smanjenjem proračunskog deficita, općenito, i u okviru toga eventualnim većim oporezivanjem pojedinih komponenti potrošnje. Načelno, to je naravno točno, ali ne i cjelovito sagledavanje suštine problema. Kretanje potražnje nije, naime, neovisno od obilježja ponude, a nju neosporno karakterizira agresivnost koja se očituje u sve većem labavljenju uvjeta odobravanja i otplate kredita te u sve intenzivnijoj promidžbi. Takva obilježja ponude kredita čine dostupnijim robe i usluge kojima potrošači prirodno teže, pa tako ponuda kredita izravno potiče i rast potražnje za njima. A kako domaća štednja nije dostatna za formiranje odgovarajućeg kreditnog potencijala banaka, one se logično zadužuju kod svojih inozemnih banaka-majki. I tu nema ničeg spornog, jer su s tom namjerom inozemne banke i došle u Hrvatsku, ali pokazuje svu nužnost da se na usporavanje kreditne ekspanzije djeluje i mjerama ograničavanja ponude.

Kakvom vidite ulogu HNB-a u postizanju većeg od osam posto gospodarskog rasta? 

 - HNB će i dalje omogućavati formiranje likvidnosti u bankovnom sustavu i na financijskim tržištima dostatne za financiranje bilo koje održive stope gospodarskog rasta. Pri tome će realna kupovna snaga i cijena novca ostati stabilni.  Dakle, ako je gospodarstvo u mogućnosti ostvariti stopu rasta proizvodnje od, primjerice, osam posto na način koji će istodobno poboljšati odnose u platnoj bilanci i usporiti rast inozemne zaduženosti zemlje, monetarna politika neće predstavljati nikakvo ograničenje da se to ostvari. Naprotiv, dostatnom likvidnošću i stabilnim cijenama olakšat će realizaciju takvih razvojnih preferencija. U tom smislu, središnja banka je uvijek spremna osloboditi dio sada imobilizirane likvidnosti, smanjujući, primjerice, stope obvezne pričuve, granične obvezne pričuve, kamatne stope na repo poslove, pa čak i izvršiti određene promjene u netom donijetoj mjeri o obveznom upisu blagajničkih zapisa. Uvjet za to je, naravno, da je dinamika rasta plasmana i ukupne ponude novca usklađena s razvojnim mogućnostima gospodarstva, odnosno da ona ne generira takav rast agregatne potražnje koji bi samo produbio postojeće neravnoteže. Takva politika bila je i bit će temeljno opredjeljenje središnje banke. Ništa manje, ali ni ništa više od toga. Dakle, ni u budućem razdoblju HNB se neće upuštati ni u kakve "proaktivne eksperimente" da, primjerice, pokušavajući izazvati deprecijaciju tečaja potakne izvoz i destimulira uvoz. O nerealnosti takvih ideja i o njihovoj štetnosti za ukupnu nacionalnu ekonomiju već smo se mnogo puta ranije očitovali.

Kako komentirate najnovija upozorenja MMF-a iz kojih se može iščitati nezadovoljstvo postupcima središnje banke? 

 - Generalno, takva reakcija MMF-a ne iznenađuje jer je ona u duhu načela "slobodnog funkcioniranja tržišta" koje ta institucija snažno proklamira od "Washingtonskog konsenzusa". Sa sličnom reakcijom već smo se susreli 2003. godine kad je HNB primijenio sličan tip mjere, samo što je sada izričaj stava sadržanog u dokumentu Fonda mnogo oštriji (eksplicitno negativan) nego što je bio tada. Upravo je ta oštrina Fondovog stava ono što iznenađuje, ne samo zato što je ona potpuno izostala na primjeru nekih drugih zemalja koje su koristile tu vrstu mjera monetarne politike, nego prije svega zato što je MMF bio unaprijed upoznat s mogućnošću i razlozima poduzimanja takve mjere. To je bilo jasno navedeno i u Dodatku Memoranduma o ekonomskoj i financijskoj politici iz rujna prošle godine koji je Odbor izvršnih direktora Fonda prihvatio označivši uspješan završetak stand-by aranžmana. Međutim, pustimo sada formu i usmjerimo se na bit. Tu su bitna dva pitanja. Prvo je ocjena Fonda da ograničavanje rasta domaćih plasmana neće usporiti inozemno zaduživanje jer će se poduzeća u većoj mjeri izravno zaduživati kod stranih banaka. U tome sigurno ima istine, ali postoji i značajna razlika. Jednostavno nije isto kada se, primjerice, u inozemstvu zaduži poduzeće za uvoz opreme ili repromaterijala i kada se, izravno ili neizravno, zaduži banka koja onda iz tih sredstava kreditira domaću potrošnju. Drugo pitanje odnosi se na ocjenu Fonda da se bolji učinci mogu postići prudencijalnim mjerama. I tu ima istine, ali i značajnih ograničenja. Naime, bitna prudencijalna mjera koju preferira Fond je zabrana odobravanja kredita komitentu ako otplate kredita prelaze trećinu njegovih redovnih primanja. Pustimo pri tome činjenicu da je ta relacija već dugo zakonski regulirana i da se do sada praktički nije ozbiljnije primjenjivala, kao i činjenicu da dio primanja stanovništva i dalje dolazi iz područja sive ekonomije. Postojeća situacija je takva da bi dosljedna primjena ove mjere promptno zatvorila tržište kredita za relativno veliki dio stanovništva i to posebno onog s nižim primanjima. Stoga, ona bi vjerojatno bila ekonomski učinkovita, ali bi producirala vrlo ozbiljne socijalne posljedice. Sve su to razlozi zašto je HNB stavio težište na linearno ograničavanje ukupnih plasmana banaka, a ne na "strukturni" pristup, pri čemu se on ne isključuje jer je već sadržan u postojećim prudencijalnim mjerama.  I još nešto. Neosporno je da monetarna politika ne može sama uspješno ograničavati rast plasmana i inozemnog duga te da ju je u tu svrhu potrebno podržati i fiskalnom politikom. Međutim, nerealno je očekivati da bi se bilo koja Vlada odlučila u izbornoj godini za povećanje poreza ili smanjenje rashoda. A bez toga sve ostalo može biti samo "kozmetika".

Kako će izgledati suradnja hrvatskih vlasti, pa tako i HNB-a s MMF-om, nakon što ova međunarodna institucija zatvori svoj ured u Hrvatskoj (1. srpnja)? 

 - Bez obzira na sve povremene «nesporazume», tijesna suradnja sa MMF-om tijekom prethodnih godina bila je za nas od velike koristi. Prema van, ona je davala kredibilitet ekonomskoj politici zemlje, dok je na unutarnjem polju često bila alibi za provođenje nužnih, ali nepopularnih mjera i reformi. Pored toga, kroz tu suradnju i odgovarajuću stručnu pomoć stjecali smo praktična iskustva o modernom vođenju ekonomske politike. Posebno o važnosti konzistentnog i komplementarnog djelovanja fiskalne i monetarne politike, vođenih od međusobno nezavisnih i ravnopravnih institucija. Nadam se da smo tu lekciju dobro svladali i da ćemo nastaviti s «permanentnim obrazovanjem».

Tko će iz središnje banke raditi na planu uvođenja eura u Hrvatsku, što je sastavni dio pregovaračkog procesa u poglavlju o ekonomskoj i monetarnoj politici? Kada bismo, prema vašim procjenama, mogli uvesti euro? 

 - Pustimo za sada euro, dovoljno problema imamo i s kunom. Inače, kod eura nije suštinski problem kako ga uvesti, nego kako osposobiti gospodarstvo da ga zarađuje na jedinstvenom tržištu. Za prvo postoje opća pravila i procedure, za drugo sve zavisi od nas samih.