Pokušaju li strani vlasnici povlačiti depozite iz naših banaka, reagirat ćemo brzo i energično

Objavljeno: 17.10.2008.

Predvidio je inflaciju, predvidio je krizu. On je čovjek kojemu se vjeruje i jedini guverner kojemu i bankari danas priznaju da je bio u pravu. Željko Rohatinski nije popustio pritiscima da olabavi monetarnu politiku i zato smo među rijetkim zemljama koje na raspolaganju imaju "viškove" za teška vremena (barem ga ima monetarna politika). Izvršnu vlast nitko ne hvali, možda je i zato u odgovorima jasan, precizan, ali i vrlo, vrlo oprezan, posebno kad je riječ o odnosima s fiskalnom vlašću.

Država podiže iznos osigurane štednje na 400 tisuća kuna, osniva se i interventni fond od 150 milijuna kuna za investicijske fondove. Je li to dovoljno brza i dobra reakcija koja može zaustaviti eventualnu paniku?   

 - To je sastavni dio paketa ukupne reakcije na krizna zbivanja u svijetu i mogućnosti njihova prelijevanja u Hrvatsku. Dobar su primjer usklađenog djelovanja svih bitnih regulatora i mislim da je to sasvim dovoljno da se situacija drži pod kontrolom.

S podizanjem iznosa osigurane štednje država pokriva većinu štednje građana. Nije li to previše za proračun? Ili je samo riječ o ‘tableti za smirenje'?  

 - Ukupna je štednja pokraj rujna iznosila 137 milijardi kuna. Prema postojećim propisima o osiguranju štednje do 100 tisuća kuna, ukupno je osigurano 69 milijardi kuna štednje stanovništva. Procjenjuje se da je s podizanjem iznosa osigurane štednje na 400 tisuća kuna, u suštini osigurana gotovo cijela masa štednih uloga. Pitanje je bi li iz psiholoških razloga bilo jednostavnije da je i formalno osigurana ukupna štednja kada to de facto već jest. No postoje različiti stavovi u EU o tom pitanju. U Europskoj komisiji misle da zbog moralnog hazarda nije dobro da se u zemljama članicama Europske monetarne unije osigura ukupni iznos štednje, tako da i zemlje koje su najavile da će osigurati ukupnu štednju, to još nisu učinile. Vladina je odluka prilično spretno rješenje, jer je s jedne strane osigurana gotovo sva štednja, a istovremeno ne donosimo rješenje suprotno stavovima EU. 

Ipak, činjenica je da proračun teško može izdržati isplatu cjelokupne štednje? 

 - U slučaju sveopće navale na šaltere niti jedna država nema financijskih mogućnosti da isplati svu štednju. Recimo, kako bi to učinile zemlje gdje je taj iznos nekoliko puta veći od godišnjeg BDP-a?!

Jesu li građani iz prethodnih kriza ipak nešto naučili pa imaju i veće povjerenje u sustav?   

 - Sustav osigurane štednje krajnje je rješenje. Važni su svi koraci koji se mogu poduzeti prije ovakvog konačnog rješenja. Najvažnija je likvidnost bankovnog sustava. Zato često naglašavam da su imobilizirana likvidna sredstva banaka, dakle obvezna pričuva u iznosu od 45 milijardi kuna, neto devizne rezerve HNB-a od 8 milijardi eura, devizna sredstva poslovnih banaka, koja su djelomično imobilizirana odlukom o minimalnim potrebnim deviznim potraživanjima, sasvim dovoljna da se u hipotetskom slučaju krize bankarskog sustava održi likvidnost, a to znači i sigurnost depozita. 

HNB bankama već otpušta likvidnost. Ukinuta je granična obvezna pričuva, čime se bankama oslobađa 450 milijuna eura. Znači li to da više nema opasnosti od zaduživanja banaka u inozemstvu?   

- Tu smo mjeru donijeli u trenutku intenzivnog rasta zaduživanja banaka u inozemstvu. U međuvremenu se puno toga promijenilo. Mjera je bila učinkovita, postigla je cilj. Kao ilustraciju mogu navesti iznos GOP-a koji je ne tako davno iznosio i više od dvije milijarde eura, a danas 450 milijuna eura, znači da su banke smanjile svoj inozemni dug. Imajući na umu da su smanjene mogućnosti zaduživanja u inozemstvu, da su donijete i mjere izravnog ograničavanja plasmana, mogli smo si dopustiti da ukinemo GOP i vratimo im taj novac.

Na posljednjoj repo aukciji bankama ste otpustili gotovo 5 milijardi kuna, što je zajedno s GOP-om više od 8 milijardi za likvidnost. Postoje li neki proračuni koliko bi moglo zatrebati u krizi?  

 - Prema našim procjenama banke imaju dovoljnu likvidnost i u okviru postojećih mjera. Najavili smo mogućnost da započnemo s repo aukcijama ne samo s trezorskim zapisima nego i s državnim obveznicama kao kolateralom. Stanje tih obveznica u bankarskom sustavu danas iznosi oko 7 milijardi kuna i to je dodatni potencijal za povećanje njihove likvidnosti. Sve su to kratkoročne operativne mjere, osnovni izvor dodatne likvidnosti, a to je obvezna pričuva od 45 milijardi kuna, za sada ne diramo i pretpostavljam da za to neće biti potrebe. 

Postoji li šansa da bankama proširite temelj zaduživanja i na prvoklasne korporativne obveznice?

 - Ne, to su dvije bitno različite stvari. 

Prije dva tjedna su odbijene sve ponude banaka na repo aukciji. Zašto?   

 - Dan prije redovne repo aukcije su fondovi u vlasništvu nekih banaka izvršili značajne kupovine deviza i tako utjecali na deprecijaciju tečaja. Takve su nam operacije bile indikator da je kunska likvidnost visoka i da im ne treba repo aukcija. 

Kako će popuštanje likvidnosti utjecati na tečaj kune?  

 - Ne bi bilo dobro da kuna ostane tako jaka kako je bila u posljednje vrijeme, no ne dolazi u obzir ni značajnija deprecijacija tečaja jer bi to imalo izrazito proinflacijsko djelovanje. 

Banke nisu iskoristile dopuštenu granicu kreditiranja, ostalo im je još 6 milijardi kuna. Je li to zato što likvidnost čuvaju za hitne potrebe?  

- Prema podacima za rujan plasmani su banaka ove godine porasli 6, 4 posto. U odnosu na prošlogodišnji rujan to je 11 posto, sporije od rasta štednje. To je prije svega indikator usporavanja potražnje za kreditima, ponajprije stanovništva. Nakon dugo vremena krediti poduzećima rastu brže od kredita stanovništvu, što je bio jedan od naših ciljeva. 

Kakvom dinamikom raste štednja, dakle i povjerenje u banke?

 - Štednja ima stabilnu dinamiku rasta. Štedni i oročeni kunski depoziti su potkraj rujna porasli u odnosu na rujan prošle godine 13,6 posto, a devizni 18,3 posto, dok krediti rastu 11 posto i to bankama omogućuje da sve više plasmana financiraju iz domaćih izvora, što je također bio naš cilj. Posljedica je daljnje smanjivanje inozemnog duga banaka, u yosam mjeseci smanjen je više od milijardu eura. 

Naše banke nisu izravno ugrožene, no mogu li ‘nastradati' zato što su im izložene majke? 

 - Psihološki je učinak velik, no umjesto bilo kakvih proklamacija najbolje se u stabilnost sustava uvjeriti na šalteru. 

Može li se posredno izloženost vlasnika odraziti na naše banke?  

 - Mogućnost prelijevanja problema s banaka-majki na banke-kćeri ne treba isključiti, no spremnost zemalja EU da pripomognu u rješavanju tih problema bitno smanjuje opasnost prelijevanja tih učinaka. Uostalom, prosječna je adekvatnost kapitala naših banaka 15 posto, gotovo dvostruko više nego u zemljama eurozone. 

Može li se spriječiti povlačenje depozita iz naših banaka u banke-vlasnike koje imaju problema s likvidnošću?

 - Još nemamo takvih naznaka, ali ako bi ih imali HNB će reagirati brzo i vrlo energično.

Kojim mjerama?  

- Imamo ih u ladici. 

Države su se kao nikad dosad angažirale oko krize. Hoće li se nešto morati mijenjati u financijskom sustavu? 

 - Sve što se događalo u posljednjih 20 godina sve je više poprimalo obilježja financijskog inženjeringa. Sada su svi svjesni da je tome morao doći kraj. 

Krizu su potaknuli financijski derivati. Je li krivnja u njima ili u ljudima koji su hazarderski trgovali njima?

 - Derivati su samo tehničko sredstvo za realizaciju nekog financijskog cilja, a odgovornost je uvijek na ljudima i načinu na koji oni koriste ta sredstva.

Znači li to da niste protiv uvođenja derivata?

 - O tom-potom.

Bankama ste zamjerili i to što nisu likvidnost ubacile u svoje fondove. Kako bi to tehnički izvele? 

 - Na dva načina - povećavajući svoje udjele ili odobravajući kredite fondovima kad su se našli u problemima s likvidnošću. Iz bankarskih su krugova dolazile izjave da su im plasmani ograničeni, pa to ne mogu učiniti. No ograničavanje plasmana banaka od strane HNB-a nije bila tehnička zapreka da banke povećaju kredite investicijskim fondovima, ako to žele i ako imaju sredstva. 

Mnoge je iznenadilo to što niste previše zabrinuti zbog burze, jer se poduzeća ondje ne financiraju. Može li ovaj nagli pad posljednjih tjedana ipak imati dublje posljedice?  

 - Ne treba podcjenjivati važnost burze u smislu izvora financiranja potrebnih investicija. Što se tiče samih poduzeća koja kotiraju na burzi, udio kapitala za redovnu djelatnost još je uvijek malen, zato i ne vidim izravne posljedice za poduzeća. Postoje drugi problemi, a jedan je od njih i mogućnost da su u uvjetima pada cijena dionica poduzeća u većoj mjeri izložena riziku neprijateljskog preuzimanja, ali to je sastavni dio rizika izlaska na burzu i vjerujem da su toga svjesni. 

Suštinski je problem svih sudionika tržišta likvidnost. Kako balansirati između likvidnosti i inflacije? I jedno i drugo je opasno.  

 - S ukidanjem GOP-a i s mogućim uvođenjem repo poslova na bazi državnih obveznica kao kolaterala, emisijska će aktivnost HNB-a biti znatno usporenija nego ranijih godina. Rast novčane mase iznosit će 7 posto na godinu, što je upola sporije nego prijašnjih godina. Istovremeno sva ograničenja rasta plasmana ostaju na snazi. Vjerujemo da balansirajući između izvora sredstava i njihovog plasiranja možemo održati nisku stopu inflacije. Očekujem da će u takvim uvjetima, posebno ako izostane povećanje plaća, do kraja godine s 8,4% u kolovozu inflacija usporiti možda i ispod 5 posto u prosincu. 

Koliko bi onda bila godišnja inflacija?  

 - Između 6 i 6,5 posto.

S obzirom na to da cijena nafte pada, bi li iduće godine mogla dodatno usporiti?

 - Prve projekcije pokazuju da bi prosječna stopa inflacije u 2009. godini mogla biti oko 4,5 posto.

Bit će i drugih problema osim inflacije. Već sada pada potražnja u Europi, što znači da ćemo imati manji izvoz, slabiju proizvodnju. Koliko će rasti BDP? 

 - Naša je ocjena da bi ove godine stopa rasta BDP-a mogla iznositi oko 3,5 posto, što je znatno niže nego se očekivalo, ali još uvijek znatno više nego što raste potražnja na našim najvažnijim tržištima u EU. Očekujemo da će takva stopa biti i 2009.godine. 

Kako bi u kriznim vremenima trebao izgledati državni proračun? Kako će u njemu država dokazati da se prilagodila krizi? 

 - Mislim da prevladava mišljenje da u takvim uvjetima proračun u 2009. godini ne bi trebao imati deficit. 

Kako bi se u krizi trebala ponašati odgovorna izvršna vlast? Svima se čini da niste imali pravog partnera

 - Za nas je mnogo određenija suradnja s Vladom bila na pitanjima usporavanja inflacije. Počelo je sa stanovitim razlikama u stavovima, no te su se razlike postupno smanjivale. Vjerujem da sada na sličan način gledamo na situaciju.

Kojom bi još mjerom Vlada mogla ublažiti posljedice krize?   - Vlada prije svega mora voditi odgovornu fiskalnu politiku, uključujući i deficit. Uvjeren sam da je Vlada toga svjesna. Što se tiče nekih drugih mjera za njih sada u Hrvatskoj nema potrebe. Dakle, neće biti potrebno dokapitalizirati banke niti država treba garantirati za neke plasmane banaka. 

Država ipak mora refinancirati inozemni dug, a kapital je skuplji, što je dodatan teret za proračun?  - Zna se kakve su obveze države i raspored otplate. Posebno je osjetljiv prvi kvartal 2009. kada dospijevaju euroobveznice, samuraj obveznice, Pariški i Londonski klub. To je ukupno 700 milijuna eura. Ove je godine bilo moguće u suradnji Vlade, banaka i HNB-a da se za taj iznos država zaduži kod domaćih banaka, zbog čega smo im smanjili minimalno potrebna devizna potraživanja s 32 na 28,5 posto. Time smo im oslobodili 750 milijuna eura koje su banke plasirale državi. Bojim se da ponavljanje takvog scenarija u 2009 . nije moguće, ne samo zato što HNB ne može u beskonačnost relaksirati takvu prudencijalnu mjeru nego i zato što su devizna sredstva koje banke drže na računima u inozemstvu u velikoj mjeri kolateral za neke plasmane inozemnih banaka u Hrvatskoj i onda nisu raspoloživa za kreditiranje države. To je problem koji moraju riješiti država i banke.