Iako Hrvatska nije u bankovnoj uniji, Hrvatska narodna banka ima iskustva u supervizijskim kolegijima i objedinjenom nadzoru u sklopu jedinstvenoga nadzornog mehanizma (SSM), rekao je viceguverner Damir Odak na panel-raspravi održanoj u sklopu konferencije "Bankovna unija: ostvarenja i izazovi" 18. svibnja 2016. u Hrvatskoj narodnoj banci. Polazeći od zajedničkog skupa pravila (engl. Single Rulebook) u procesu praćenja rizičnosti poslovanja banaka i određivanja kapitalnih zahtjeva bankama (SREP), HNB kao ravnopravan partner razgovara s „home” supervizorom te supotpisuje zajedničke zaključke. Suradnja na supervizorskim kolegijima uvijek je bila dobra, naglasio je Odak.

O dosadašnjim iskustvima s bankovnom unijom, uvođenju diferenciranih premija, zahtjevu za provođenje unutarnje sanacije i o pitanju ulaska u bankovnu uniju raspravljali su Philipp Rother, glavni ekonomski analitičar Europske komisije, Zdenko Adrović, direktor Hrvatske udruge banaka, i Damir Odak, viceguverner Hrvatske narodne banke, a moderator rasprave bio je Velimir Šonje.

Viceguverner Odak naglasio je da je cilj AQR-a (engl. asset quality review) bio da se dobiju cjelovite informacije na razini grupe, no HNB je dobro informiran o stanju naših banaka, tako da provođenje AQR-a nije otvorilo nova, neočekivana područja.

Govoreći o suradnji Europske središnje banke i lokalnog supervizora, istaknuo je da smo u situaciji kad hrvatski subsidijar čini 1 ili 2% grupe, što je razmjerno beznačajno. U trenutku kad se uključimo u bankovnu uniju, bit ćemo članovi zajedničkih supervizorskih timova (engl. Joint Supervisory Teams) koji rade pod nadzorom Europske središnje banke i nisu ravnopravni sugovornici ESB-u. To je razlika u odnosu na sadašnju situaciju, gdje smo u okviru supervizijskih kolegija ravnopravan sugovornik, rekao je. Naravno, HNB je siguran da će se u radu zajedničkih supervizorskih timova moći riješiti mogući problemi i da će ESB voditi računa o financijskoj stabilnosti Republike Hrvatske.

Hrvatske banke imaju dobra iskustva s AQR-om, rekao je Zdenko Adrović, te postoje poteškoće u istodobnoj primjeni i lokalnih propisa i međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja (IFRS), koja u velikoj mjeri angažira ljudske i IT kapacitete.

Philipp Rother naglasio je da je još rano za potpunu ocjenu jedinstvenih mehanizama. Bankovna unija treba biti europska stvar, jer se ne želi fragmentirani bankarski sektor. Važno je da postoje vjerodostojan bankovni sustav i funkcionalan financijski sustav u kojima je moguće smanjivati rizike. Rother je dodatno opisao i faze uvođenja Europskog sustava osiguranja depozita (EDIS).

Viceguverner Odak osvrnuo se i na pitanje diferenciranih premija, odnosno određivanje visine premije za osiguranje depozita bankama ovisno o stupnju rizičnosti poslovanja pojedine banke, istaknuvši da je to pitanje u nadležnosti Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, a da, naravno, postoji suradnja s Hrvatskom narodnom bankom.  HNB i DAB morat će raditi na tome da se diferencijacija na predvidljiv način ojača te da se ispravno odgovori na pitanje moralnog hazarda. Zdenko Adrović smatra da je diferencirana premija civilizacijsko dostignuće koje će potaknuti uprave banaka da promijene svoje ponašanje. Bankama će se isplatiti smanjivati rizični profil jer će tako moći uštedjeti.

Europska monetarna unija mora biti konkurentna i stabilna. Bankovni sustav važan je dio ekonomije, ali nije jedini te treba postojati i zajedničko tržište kapitala (engl. Capital Markets Union). Teško je zamisliti bankovnu uniju u kojoj ne postoji neki zajednički zaštitni mehanizam. Philipp Rother istaknuo je "ulogu bankovne unije da građani znaju da su, što god se dogodilo, bankovni depoziti zaštićeni do određene razine." Naravno, neki će i izgubiti, ali oni koji će izgubiti znat će unaprijed da su izloženi riziku.

Najvažnija regulatorna novost, rekao je Damir Odak, jest zahtjev za provođenje unutarnje sanacije i uvođenje MREL-a (engl. minimum requirement for own funds and eligible liabilities). Cilj uvođenja MREL-a jest smanjivanje javnih troškova, odnosno prevaljivanje troškova na vlasnike banke, njezine kreditore i, u krajnjem slučaju, deponente. Postavlja se pitanje na koji će način MREL utjecati na moralni hazard, odnosno preuzimanje nekontroliranih rizika. Neki će veliki deponenti, istaknuo je, pozorno čitati bilance banaka i depozite stavljati u banke koje im djeluju najuvjerljivije. No postoji mogućnost i da podijele svoje depozite na osigurane pakete i umjesto da paze s kojim bankama posluju, pazit će koliko u koju banke deponiraju računajući na MREL i na zajednički zaštitni mehanizam (engl. backstop) te u krajnjem slučaju i na osiguranje kao na ono što jamči njihove depozite, a ne banka. U današnjem okružju ekstremno niskih, čak i negativnih kamatnih stopa, ovo drugo ponašanje postaje vjerojatnije. Regulatori su toga svjesni. Regulatorni zahtjevi idu prema tome da banke kod kojih će bail-in biti preferirana strategija, a to su sve strateški važne banke, moraju imati dovoljno dostupnog MREL-a kako bi u slučaju da izgube cijeli kapital mogle još jednom kapital obnoviti, odnosno da mogu praktično od sljedećeg dana poslovati u skladu s propisima. To su vrlo veliki iznosi, a kod nekih banaka to može biti jako skupo, pa čak i nemoguće, rekao je Odak. Banka se može naći u situaciji da ne može ispuniti regulatorne zahtjeve, ali ne zbog stanja u poslovanju, kapitalne snage i svojih politika, nego zbog nerealistične regulative. Stoga postoje dileme o propisivanju MREL-a. Ipak, uvjeren sam kako će se pronaći način da novi alat bude koristan, a da ne izazove nepovoljne učinke, istaknuo je viceguverner Odak.

MREL znači nove troškove za banke, rekao je Adrović. Banke uplaćuju u dva fonda – sanacijski fond i fond za osiguranje depozita, što čini trošak od 650-700 milijuna kuna godišnje, odnosno 20 – 25% profita banaka.

Svi su se sugovornici složili da je potrebna transparentnost informacija o bankama, a i same banke podržavaju povećavanje transparentnosti. Viceguverner Odak podsjetio je da je u SAD-u velik dio imovine koju ima banka na tržištu te je moguća dnevna usporedba vrijednosti, dok se u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, velikim dijelom bilance ne trguje, a vrijednost mu se može utvrditi samo primjenom IFRS-a koji služi tome da savjestan vlasnik želi znati koliko njegova imovina vrijedi. Moramo imati na umu da optimiziranje troška kapitala može prevladati nad interesom da se dozna prava vrijednost imovine. Smatra da je potrebno na razini EU-a osigurati da se izvješćima banaka vjeruje.

Što se ulaska u bankovnu uniju članica koje nisu u europodručju tiče, u izlaganju Philippa Rothera istaknuto je da je riječ o složenom pitanju koje je specifično za svaku zemlju. Naglašeno je da je sve potrebno dobro razmotriti prije donošenja odluke. Iako postoje dobri argumenti za čekanje, važno je da čekanje ipak ne traje predugo.

Zdenko Adrović smatra da je pitanje pridruživanja bankovnoj uniji vezano uz pitanje ulaska u europodručje. Potrebno je donijeti odluku hoće li to biti brzo ili će to biti proces koji će trajati 10 ili 15 godina. U ovom drugom slučaju, naglasio je, bit će potrebna deeuroizacija te će se banke drugačije ponašati. Posebno je naglasio da treba donijeti političku odluku oko prelaska na euro ili deeuroizacije.

Politička je odluka to hoćemo li ući u blisku suradnju s bankovnom unijom, i donosi je zakonodavac, rekao je Odak. Hrvatska narodna banka Saboru ili Vladi pružit će savjet kada ga zatraže. Viceguverner Odak ne vidi političnost odluke o euroizaciji ili deeuroizaciji, već smatra da je to pitanje na razini komunikacije i individualnog izbora. Ako se jasno kaže da je kuna čvrsta i stabilna valuta iza koje stoje sve političke opcije ove zemlje, ljudi će je prihvatiti, a ako govorimo da je alat čijom će se devalvacijom ostvariti interesi određenih skupina, onda će biti samo transakcijska valuta.

Možda je ipak praktičniji put prihvatiti euro i onda samim time i ući u SSM, zaključio je Odak, a očekuje od Komisije i Europske središnje banke da umjesto formalne ponude, koja je sad na stolu, donesu stvarnu ponudu i pokažu da nas stvarno žele u SSM-u.