Guverner Boris Vujčić razgovarao je s novinarom Slobodne Dalmacije Jozom Vrdoljakom. Intervju je objavljen 6. prosinca 2023.
Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, vrlo je zahvalan sugovornik jer njegove nastupe u javnosti prate svi odreda: poslovni ljudi, bankari, političari, radnici, umirovljenici..., posebno kad se krajem godine osvrće na razdoblje iza nas i prognozira što će se na gospodarskom planu događati nagodinu. A unatoč inflaciji, uvođenju eura i problemima s radnom snagom, generalno gledajući što se gospodarstva i financija tiče, napose onih državnih, može se reći da je 2023. bila dobra godina.
S guvernerom Vujčićem smo razgovarali i o rastu kamatnih stopa, procjeni gospodarskog rasta, stranim radnicima, ograničenjima gospodarstva, strukturi štednje, profitima banaka te izazovima banaka i tržišta nekretnina.
Hrvatsko gospodarstvo pokazalo se razmjerno otpornim na inozemne šokove i zaoštrene uvjete financiranja. Inflacija u Hrvatskoj bilježi pad u ovoj godini. Koja je vaša procjena inflacije za ovu i za 2024. i koji faktori će najviše utjecati na njeno kretanje?
Na usporavanje inflacije u ovoj godini najviše je djelovalo pojeftinjenje energenata, ponajprije nafte i naftnih derivata. Također, smanjile su se cijene sirovina, što se prelijeva u nižu inflaciju cijena prehrambenih proizvoda. Uz smanjenje troškovnih pritisaka pomoglo je i rješavanje preostalih "uskih grla" u globalnim opskrbnim lancima, što je smanjilo uvozne pritiske na rast cijena finalnih proizvoda. S druge strane, cijene usluga su i dalje rasle po visokim stopama pod utjecajem snažnog rasta plaća i solidne potražnje, posebno tijekom glavne turističke sezone, iako i tu zadnjih mjeseci vidimo naznake preokreta.
Inflacija bi se trebala nastaviti smanjivati u okružju nižih cijena energenata, gnojiva i prehrambenih sirovina na svjetskom tržištu te potpune normalizacije opskrbnih lanaca. Prema posljednjim projekcijama iz rujna očekivali smo smanjenje inflacije s 8,8 posto u ovoj na 4,7 posto u narednoj godini. No, najnovije su brojke nešto povoljnije od tih očekivanja pa ćemo u novoj rundi spustiti očekivane stope inflacije, blaže za ovu, a nešto više za narednu godinu. Ipak, rizici su i dalje naglašeni. Inflacija je globalni fenomen, pa će njezino kretanje u Hrvatskoj u velikoj mjeri i dalje ovisiti o tome što će se događati na svjetskoj sceni.
U kojoj mjeri će najavljeno povećanje plaća u javnom sektoru utjecati na inflaciju u 2024.?
Brže smanjenje inflacije očekujemo bez obzira na povećanje plaća u javnom sektoru. Pritom je ispravno tumačenje proračunskih brojki kompleksna vježba, osobito u segmentu plaća. Vlada i sindikati javnih službi ipak su se ponašali odgovorno i sredinom ove godine dogovorili porast plaća koji drži korak s plaćama u privatnom sektoru, ali ne ide preko toga. Drugim riječima, ove su godine plaće u javnom sektoru zapravo tek slijedile prethodni porast plaća u ostatku gospodarstva, i to sa znatnim vremenskim pomakom.
Povećanje proračunskog troška za plaće u 2024. godini od oko 13 posto u znatnoj mjeri odražava i činjenicu da su povišice u javnom sektoru u 2023. išle sredinom, a ne početkom godine, kao što je to bio slučaj u privatnom sektoru. Stoga je u proračunu za 2023. vidljiva samo polovica troška već dogovorenih povišica, a naredne će se godine vidjeti njihov cjelogodišnji učinak. Ako se iz najavljenog rasta proračunskog troška za plaće u 2024. godini isključi taj prethodno spomenuti cjelogodišnji učinak, u 2024. se može očekivati osjetno usporavanje rasta plaća u javnom sektoru u odnosu na 2023. godinu, možda čak i na polovicu ovogodišnjeg. Pritom će zbog usporavanja inflacije realne plaće i dalje rasti. Drugim riječima, kupovna moć kućanstava će rasti.
Koliko je uvođenje eura imalo utjecaja na rast inflacije?
Uvođenje eura je u Hrvatskoj, kao i u svim drugim članicama europodručja, imalo razmjerno blag trenutni utjecaj na cijene. Naša predviđanja "dodatne" inflacije u trenutku uvođenja gotovine eura temeljem iskustava drugim zemalja kretale su se u rasponu od 0,2 do 0,4 postotna boda. Nakon objave podataka o inflaciji za početak godine, HNB i Europska središnja banka su učinak procijenili bližim gornjem dijelu raspona. Državni zavod za statistiku i Eurostat su pred koji dan procijenili da bi učinak ipak mogao biti bliži donjem dijelu raspona. U svakom slučaju, naše se iskustvo nije razlikovalo od iskustava drugih zemalja, iako do sada nitko nije uvodio euro u uvjetima toliko povišene inflacije. Rekao bih da su i građani prepoznali praktički zanemariv doprinos eura inflaciji pa ove godine nismo zamijetili dodatni porast percipirane inflacije. Upravo suprotno, percipirana se inflacija ove godine čak i nešto smanjila, što je očekivano s obzirom na smanjenje inflacije u odnosu na vrhunac dosegnut krajem protekle godine. Dakle, inflacija je bila viša prije uvođenja eura, nego nakon. Od kad je uveden euro inflacija je u stalnom padu. Također, ako se usporedimo sa zemljama koje nisu uvele euro poput Mađarske, Češke, Poljske vidimo da je inflacija u tim zemljama bila viša nego u Hrvatskoj, što jasno govori o tome da uvođenje eura nije razlog rasta inflacije, osim u malom dijelu o kojem smo govorili ranije.
Europska središnja banka je u borbi protiv inflacije u nešto manje od godinu i pol dana jako povećala referentne kamatne stope. To je uzrokovalo i rast aktivnih i pasivnih kamatnih stopa za građane i tvrtke u Hrvatskoj. Možete li dati usporedbu razine i rasta aktivnih i pasivnih kamatnih stopa za građane i poduzeća u odnosu na eurozonu i nama konkurentne države eurozone i EU?
Uvođenjem eura troškovi zaduživanja za naše građane i poduzeća približili su se onima u Njemačkoj ili Austriji, ili su se čak držali nešto ispod njih. Iako kamatne stope na nove kredite postupno rastu, i dalje su nešto niže od prosjeka europodručja, za poduzeća kao i za građane. Razlika je nešto veća ako se uspoređujemo s nama sličnim zemljama, a osobito je velika u odnosu na članice EU iz srednje i istočne Europe koje nisu uvele euro. Primjerice, kamatne stope na kredite poduzećima u rujnu su u Hrvatskoj iznosile 4,9 posto, što je ispod prosjeka europodručja, koji je iznosio 5 posto. U Sloveniji i Slovačkoj su te stope do rujna porasle iznad prosjeka europodručja, na 5,2 i 5,8 posto . Osobito snažno rastu kamatne stope u članicama europodručja koje nemaju vlastite valute pa su u Poljskoj i Češkoj čak i premašile 8 posto. Slično je i s kamatnim stopama na stambene kredite, koje su kod nas dosegnule razinu od 3,7 posto, dok je prosjek europodručja bio 4 posto, kao i u Sloveniji, a u Slovačkoj je prosječna stopa dosegla 4,4 posto. U Češkoj i Poljskoj su se te stope popele na razinu između 6 i 8 posto, a u Mađarskoj gotovo na 10 posto. Za razliku od kamatnih stopa na nove, one na "naslijeđene" kredite i dalje su nešto više od prosjeka europodručja, ali se ta razlika postupno smanjuje budući da se kamatne stope na postojeće kredite u Hrvatskoj povećavaju vrlo postupno zbog nekoliko poteza na zaštiti potrošača koje smo proveli zadnjih deset godina, od vezanja kamatnih stopa za Nacionalnu referentnu stopu, preko kampanje za mogućnost zaštite od rizika fiksiranjem kamatnih stopa do ograničavanja brzine rasta kamatnih stopa vezanih uz Euribor. To je rezultiralo time da su potrošači danas u Hrvatskoj u znatno boljem položaju nego u većini zemalja Europe.
Razlike kamatnih stopa na depozite nešto su veće nego za kredite, a razlika je bila osobito izražena za depozite stanovništva, iako se u listopadu i ona znatno smanjila. Tako je u rujnu kamatna stopa na nova oročenja stanovništva za europodručje iznosila 3,1 posto, kao i u Slovačkoj, a u Sloveniji je bila 2,6 posto. U Hrvatskoj je u rujnu iznosila 1,2 posto, da bi u listopadu skočila na 2,3 posto.
Može li se očekivati dodatni rast aktivnih i pasivnih kamatnih stopa za građane i tvrtke u Hrvatskoj?
Transmisija zajedničke monetarne politike kroz domaći financijski sustav nešto je ublažena i odgođena lokalnim specifičnostima, ali još nije završena. Kao što, uostalom, nije gotova ni u ostatku europodručja. S novim poslovima je transmisija dalje odmakla i vidi se da kamatne stope rastu sve sporije, uz izuzetak oročenih depozita za koje su, kao što sam naveo, kamatne stope znatno skočile u listopadu. Druga dimenzija transmisije odnosi se na postojeće kredite i tu će se porast odvijati vrlo postupno i vjerojatno protegnuti kroz više godina, kako dužnicima budu istjecala razdoblja fiksacije kamatnih stopa i novi, skuplji, krediti budu mijenjali stare kredite koji postupno dospijevaju. Naravno, to će ovisiti i o kretanju inflacije, te posljedično kamatnim stopama europske središnje banke koje bi se, ako se trenutne projekcije ostvare, u budućnosti trebale početi smanjivati.
Kakav gospodarski rast očekujete u idućoj godini na razini EU, ali i na razini Hrvatske?
Gospodarstvo europodručja trenutno praktički stagnira pa bi se stopa rasta za ovu godinu mogla zaustaviti i nešto ispod 0,7 posto na koliko je ocijenjena u rujanskoj projekciji Europske središnje banke. Za narednu se godinu očekuje rast gospodarstva europodručja po stopi od jedan posto pod utjecajem oporavka realnih dohodaka i postupnog jačanja osobne potrošnje kao i jačanja inozemne potražnje. Hrvatsko se gospodarstvo pokazalo razmjerno otpornim na inozemne šokove i zaoštrene uvjete financiranja. Prema projekciji HNB-a iz rujna rast realnog BDP-a za ovu godinu se očekivao na razini od 2,9%, ali bi zbog nedavne DZS-ove revizije pokazatelja za prvu polovicu godine ta stopa u konačnici ipak mogla biti nešto malo niža. Razmjerno visoka stopa rasta odražava snažnu potražnju za turističkim uslugama na koje se Hrvatska uvelike oslanja, snažan potrošački optimizam pod utjecajem rasta zaposlenosti i plaća kao i podršku ekspanzivno usmjerene fiskalne politike, što je povezano i s intenziviranjem korištenja EU fondova. Za narednu smo godinu očekivali usporavanje rasta realnog BDP-a na 2,6%, ali bi s obzirom na nove podatke rast gospodarske aktivnosti mogao biti i nešto viši pod utjecajem rasta realnih dohodaka u uvjetima manjka radne snage i padajuće inflacije praćenih nastavkom jačanja investicijske aktivnosti i inozemne potražnje.
U nekoliko svojih javnih nastupa govorili ste o potrebi povećanja broja stranih radnika u Hrvatskoj za 400 000 ljudi u idućih 20 godina i potrebni povećanja dobne granice umirovljenja. Zbog čega smatrate da je potrebno "uvesti" toliko radnika i zbog čega je potrebno povećati dob za umirovljenje?
Tih 400 tisuća se odnosilo na demografske projekcije, koje pokazuju očekivano smanjenje stanovništva u radnoj dobi od 25-64 godine kroz narednih 20 godina, a ne na projekcije imigracija. Imigracija jest jedna od raspoloživih opcija za nadoknadu tog gubitka, ali nije jedina. Prva, najjednostavnija opcija je povećanje participacije stanovništva u radnoj snazi. Naime, manje je naših građana uključeno u svijet rada nego što je to slučaj u drugim članicama EU. Dostizanjem prosječne stope participacije mogli bismo dobiti još 120 tisuća potencijalnih radnika. Sve duže živimo, pa je logično i produljenje radnog vijeka, što može dodatno povećati radnu snagu. Uostalom, već vidimo kontinuirani porast dobrovoljnog angažmana umirovljenika na pola radnog vremena, od kad im je Vlada to omogućila, pa ih danas na taj način radi gotovo 30 tisuća, a ta će brojka sigurno i dalje rasti. Konačno, sve veći dio radnih mjesta će se moći automatizirati, što će također donekle smanjiti potrebu za uvozom radne snage. Onaj dio nedostajuće radne snage koji se neće moći nadomjestiti kombinacijom navedenih politika, uz, nadamo se, pomoć pronatalitetnih politika koje uobičajeno imaju relativno spore rezultate, morati će se osigurati imigracijom, kao što je to, uostalom, zadnjih godina već slučaj. Ta imigracija može, naravno, uključivati i povratak dijela naših građana koji su otišli u inozemstvo za većim prihodima.
Koja su ostala najznačajnija ograničenja hrvatskog gospodarstva? Kako podići produktivnost rada?
U okviru kratkog odgovora na to pitanje mogu se taksativno pobrojati područja, koja su dobro poznata, ali ne puno više od toga. Ključne strukturne reforme odnose se na porezno rasterećenje i nastavak administrativnog rasterećenja gospodarstva, reforme pravosuđa, povećanja učinkovitosti javnog sektora, reforme obrazovnog sustava, boljeg upravljanje državnom imovinom, povećanja održivosti mirovinskog i zdravstvenog sustava te na daljnje povećanje korištenja sredstava iz europskih fondova. Osim same svijesti o reformama, bitno je i stvaranje šireg društvenog konsenzusa o potrebi njihovog provođenja. Moramo biti svjesni da se svijet ubrzano mijenja. Geopolitičke tenzije, deglobalizacija i fragmentacija globalne ekonomije i nužnost zelene tranzicije gospodarski uspjeh čine još teže dohvatljivim nego što je to bio slučaj jučer. Usto imamo i vlastite probleme poput sve bržeg demografskog starenja, o kojem smo maloprije govorili, što reforme čini još puno potrebnijima nego što su doslovno još jučer bile.
Kakva je struktura štednje građana u Hrvatskoj, odnosno u što su uložili svoju ušteđevinu, u koje oblike imovine? Da li se ta struktura ušteđevine počela mijenjati nakon što je ESB počela povećavati kamate i nakon što su aktivne i pasivne kamate u Hrvatskoj počele rasti? Koliko građani imaju depozita u bankama i kakav je trend kretanja tih depozita zadnjih godina?
Naši građani tradicionalno znatan dio financijske imovine drže u depozitima kao sigurnom i likvidnom obliku te imovine. Porast depozita ove se godine nešto usporio nakon iznimno visokih stopa zabilježenih uoči uvođenja eura, pod utjecajem sklonosti građana da ponovo povećaju zalihe gotovine koje drže doma i upisa "narodne" obveznice No, depoziti u bankama i dalje rastu prilično brzo, po stopi od otprilike 6%, te su u rujnu dosegli iznos od 38 milijardi eura. Depoziti tako čine gotovo polovinu ukupne financijske imovine koja je, prema posljednjim procjenama HNB-a za lipanj ove godine, od sredine prošle godine porasla za gotovo pet milijardi eura i dosegnula ukupnu vrijednost od 86 milijardi eura. Iako i u depozitima dalje dominiraju sredstva na tekućim i žiro računima, u listopadu smo ujedno po prvi put u dugo vremena vidjeli znatnije prelijevanje depozita na oročenja pa su se oročeni depoziti povećali za 700 milijuna eura, dok su se sredstva na transakcijskim računima smanjila za 600 milijuna.
Vidimo da uz depozite rastu i ostale kategorije financijske imovine, kao što su ulaganja u osiguranja i mirovinske fondove te u dionice i investicijske fondove. Te brojke uglavnom nastavljaju postojeće trendove, a jedinu bitnu promjenu trenda predstavlja rast ulaganja u obveznice. No, i nakon porasta s 0,3 na 2,3 milijarde eura u godini dana, ulaganja u tu kategoriju imovine i dalje su razmjeno malena.
Banke ostvaruju rekordne profite u ovoj godini. Koji je glavni razlog za to i da li će se takva profitabilnost nastaviti i u narednim godinama?
Banke po cijeloj Europi trenutno bilježe profite kakve su zadnji put imale još uoči globalne financijske krize, a financijski pokazatelji domaćih banaka ne odstupaju od takvih kretanja. Na rast njihove profitabilnosti najviše je utjecao razmjerno visok udjel kratkoročne imovine koja je osjetljiva na porast kamatnih stopa, uglavnom u obliku depozita kod središnje banke. Nešto su porasli i prihodi od kreditiranja države, kao odraz viših prinosa na državne obveznice, a u manjoj mjeri i prihodi od kreditiranja poduzeća. S druge strane, neto kamatni prihod banaka iz poslovanja s građanima se u prva tri tromjesečja ove godine smanjio u odnosu na isto lanjsko razdoblje, jer su kamatne stope na postojeće kredite stanovništvu rasle još manje od kamatnih stopa na depozite.
Unatoč rekordnim rezultatima poslovanja, cijene dionica europskih banaka tek su blago skočile, što pokazuje da ulagači nisu pretjerano optimistični u pogledu budućih profita banaka. Dva su razloga tome. Prvo, trošak rastućih kamatnih stopa na depozite mogao bi relativno brzo povećati kamatne troškove. Depoziti imaju znatno kraće dospijeće od kredita pa se i porast kamatnih stopa brže prelijeva na kamatne troškove nego na kamatne prihode. Drugo, viši troškovi servisiranja duga za poduzeća i građane bi se s određenom odgodom mogli preliti na porast neprihodujućih kredita i povezanih troškova za banke. Ti troškovi za sada još ne rastu jer je nezaposlenost niska, a poduzeća dobro posluju, iako se u Europi vide određene rane naznake kvarenja kvalitete imovine.
Koji su najveći izazovi za bankarski sektor u idućoj godini i u srednjoročnom periodu?
Strukturni problemi bankarskog sektora nisu nestali unatoč trenutačno povoljnoj kapitalnoj poziciji i visokoj profitabilnosti. Banke bi stoga trebale iskoristiti razdoblje povišene profitabilnosti za ulaganja u poboljšanje troškovne učinkovitosti i jačanje kapitalne pozicije. Da bi i srednjoročno ostale profitabilne, moraju ojačati napore na podizanju efikasnosti poslovanja, posebno s obzirom na sve veću konkurenciju koju im donose novi nebankovni igrači. Također, moraju biti proaktivne u suočavanju s posljedicama klimatskih promjena te rizicima koji proizlaze iz digitalizacije financijskog sektora poput veće mobilnosti depozita, porasta rizika od kibernetičkih napada i kompleksnosti vezanih uz uvođenje digitalnih valuta. Uz sve to bankovni sustav u Eurozoni je i dalje fragmentiran uz prisustvo velikog broja banaka, a potencijalna stopa rasta gospodarstva relativno niža nego na konkurentskim tržištima.
Je li tržište nekretnina u Hrvatskoj pregrijano i namjerava li HNB možda donijeti neke mjere po tom pitanju?
Cijene stambenih nekretnine po zadnjim podacima nastavljaju snažno rasti, svrstavajući Hrvatsku na sam vrh među članicama EU. Taj porast odražava i učinke zadnjeg kruga APN-a u uvjetima ograničene ponude. Ipak, rast troška zaduživanja i veće mogućnosti alternativnih ulaganja već neko vrijeme smanjuju potražnju pa bi se i rast cijena trebao usporiti.
HNB je u nekoliko navrata povećavao kapitalne zahtjeve za banke, motiviran i rizicima koji izviru iz tržišta stambenih nekretnina. No, prostor za djelovanje na ograničavanju rizika jako sužava znatan udjel potražnje koja nije financirana kreditima, vjerojatno oko polovice ukupnih transakcija. U takvim bi uvjetima stroži uvjeti zaduživanja za građane zapravo pojeftinile nekretnine ulagačima s vlastitim sredstvima. Zato je uz mjere koje poduzima HNB važno usklađeno djelovati i drugim politikama, kao što su to porezna politika, politika subvencija, socijalna politika i poticanje rasta ponude i druge, kojima se može popraviti priuštivost stanovanja i ujedno smanjiti rizike za financijski sustav.
Koja je uloga, što HNB radi nakon ulaska u eurozonu, nakon što je upravljanje monetarnom politikom preuzeo ESB?
HNB-ov opseg poslova se od ulaska u europodručje povećao, što je možda suprotno očekivanju javnosti. Stručnjaci HNB-a ravnopravno sudjeluju na sastancima otprilike 160 odbora, pododbora, radnih skupina i drugih radnih tijela koje trenutačno djeluju u okviru Eurosustava i Jedinstvenog nadzornog mehanizma. Prije svega, prešli smo na složeniji oblik monetarne politike, ciljanje inflacije, i ravnopravno s drugim nacionalnim središnjim bankama sudjelujemo u oblikovanju zajedničke monetarne politike, što znači da moramo komunicirati istim analitičkim jezikom. Zajedničku monetarnu politiku provodimo putem monetarnih operacija s hrvatskim bankama. HNB je, kao i dosad, zajedno s Jedinstvenim sanacijskim odborom sanacijsko tijelo za kreditne institucije u Republici Hrvatskoj. Naši djelatnici u okviru zajedničkih nadzornih timova nadziru banke, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom europodručju. Također, samostalno provodimo makrobonitetnu politiku, odnosno koristimo instrumente i mjere s ciljem izbjegavanja i smanjenja sistemskih rizika i jačanja otpornosti financijskog sustava. Izdajemo novčanice i kovanice eura te osiguravamo neometano funkcioniranje platnog sustava u cijeloj zemlji. Proizvodimo službenu statistiku, i to u skladu s dodatnim zahtjevima koje moraju ispunjavati članice europodručja. I dalje samostalno upravljamo međunarodnim pričuvama i nemonetarnom imovinom. Imamo važnu ulogu u nadzoru provedbe nacionalnih propisa kojima se uređuje sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. Na kraju, ali nipošto najmanje važno, HNB je i dalje nadležan za provedbu zaštite potrošača, uskoro i uz još jedno novo područje, u kontekstu njihovog odnosa s agencijama za naplatu potraživanja.
Intervju je dostupan na internetskoj stranici Slobodne Dalmacije.