Tekuća inflacija i dalje je na vrlo niskoj razini. Pokazatelji tekuće inflacije u veljači su se blago povećali (Slika 1.), ali su i dalje ispod dugoročnih prosjeka. Zamah ukupne inflacije, koji pokazuje razinu na kojoj bi bila godišnja inflacija kada bi se cijene nastavile kretati kao u posljednjih pola godine, u veljači je iznosio 0,9% te već četiri uzastopna mjeseca nije nadmašio dugoročni prosjek (taj je prosjek u razdoblju 2000. – 2019. iznosio 2,2%). Pritom su zamasi za većinu komponenti inflacije vrlo niski, a nešto je ojačao samo zamah inflacije cijena usluga (Slika 2.), koji je u veljači premašio svoj dugoročni prosjek. Navedeni zamasi su kratkoročni pokazatelj inflacije koji odražava promjenu cijena u posljednja tri mjeseca u odnosu na prethodna tri mjeseca, prilagođenu za sezonske učinke i izraženu na godišnjoj razini.

Ukupna godišnja inflacija mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC-om), prema prvoj procjeni Eurostata, u veljači se zadržala na razini od 4,8%, koliko je iznosila u siječnju. Pri tome je veći doprinos energije i usluga inflaciji u veljači poništio manji doprinos hrane i industrijskih proizvoda (Slika 3.). Povećanje inflacije cijena energije i usluga odražava nešto izraženije tekuće inflatorne pritiske u tom segmentu. Tako se inflacija cijena energije u veljači povećala na 1,2% s –0,1% u siječnju, što ponajviše odražava poskupljenje naftnih derivata, a inflacija cijena usluga se povećala na 7,8% sa 7,4% u siječnju. Nasuprot tome, u uvjetima niske tekuće inflacije u veljači se nastavio trend usporavanja inflacije cijena hrane (uključujući alkohol i duhan) i industrijskih proizvoda. Tako se inflacija cijena hrane smanjila na 5,6% sa 6,2% u siječnju, na što je znatno utjecao negativni bazni učinak, odnosno prestanak korištenja visoke mjesečne stope rasta cijena hrane u veljači prošle godine u izračunu godišnje stope inflacije (Slika 4.). Istovremeno se inflacija cijena industrijskih proizvoda spustila na 2,2% (nakon 2,6% u siječnju). Ipak, s obzirom da je smanjenje doprinosa cijena industrijskih proizvoda bilo podjednako povećanju doprinosa cijena usluga, godišnja stopa temeljne inflacije u veljači se zadržala na razini od 5,2%.

Inflacija mjerena nacionalnim indeksom potrošačkih cijena, prema prvoj procjeni DZS-a, u veljači se također zadržala na razini zabilježenoj u siječnju (4,1%). Ukupna inflacija u europodručju mjerena HIPC-om se, prema prvoj procjeni Eurostata, u veljači usporila na 2,6% s 2,8% u siječnju. Usto se i temeljna inflacija (koja ne uključuje cijene energije i hrane) u europodručju nastavila usporavati te se s razine od 3,3% u siječnju spustila na 3,1% u veljači.

Nakon stagnacije u veljači, u narednim se mjesecima očekuje nastavak usporavanja godišnje stope inflacije potrošačkih cijena, čemu u prilog ide i znatno popuštanje inflatornih pritisaka koji proizlaze iz kretanja u prethodnim fazama cjenovnog lanca. Naime, iz posljednjih dostupnih podataka vidljivo je da se trend smanjivanja inflacije proizvođačkih cijena hrane, koji je prisutan od početka 2023., nastavio te se ona u siječnju 2024. spustila na 1,3%, što je za 14,3 postotnih bodova manje u usporedbi sa siječnjem 2023. godine. Trend znatnog usporavanja godišnjeg rasta cijena bilježe i proizvođačke cijene intermedijarnih dobara i trajnih potrošnih dobara.

Ocjenjuje se da bi prosječna godišnja stopa inflacije potrošačkih cijena u Hrvatskoj u 2024. mogla usporiti na 3,5% (s 8,4% u 2023.), kao odraz očekivanog smanjivanja inflacije svih glavnih komponenata, a ponajviše temeljne inflacije (kako inflacije cijena usluga tako i inflacije cijena industrijskih proizvoda) i inflacije cijena hrane. Usporavanje inflacije u narednim bi mjesecima trebalo odražavati očekivano zadržavanje tekuće inflacije na dostignutoj niskoj razini u uvjetima slabljenja utjecaja prošlih šokova kao i nastavak djelovanja baznih učinaka, odnosno postupni prestanak utjecaja povišenih mjesečnih stopa inflacije, koje su osobito bile izražene do kolovoza prošle godine, na godišnju stopu inflacije. Time se ujedno pretpostavlja da bi se u 2024. važnost činitelja koji su u posljednje dvije godine pridonijeli znatnom rastu cijena ugostiteljskih usluga i usluga smještaja (prelijevanje prijašnjeg povećanja troškova, osobito energije i prehrambenih sirovina, rast plaća, snažna potražnja za spomenutim uslugama te konvergencija tih cijena onima u europodručju) trebala smanjiti pa se očekuje i slabljenje pritisaka na rast cijena usluga.