Pozdravni govor guvernera Borisa Vujčića, Split, 14. veljače 2024.
Dragi guverneri, vaše ekscelencije, cijenjeni gosti, dame i gospodo, dobro jutro svima.
Nakon ugodne jučerašnje večeri, veliko mi je zadovoljstvo što vam danas mogu zaželjeti dobrodošlicu na službeni dio naše konferencije. Presretan sam što ste nam se pridružili na ovogodišnjoj Konferenciji središnjih banaka mediteranskih zemalja, koju Hrvatska organizira prvi put, u našem prekrasnom Splitu.
Dopustite mi da najprije zaželim dobrodošlicu gospodinu Luisu de Guindosu, potpredsjedniku Europske središnje banke, koji je ljubazno prihvatio naš poziv da danas održi uvodni govor na konferenciji.
Zadovoljstvo mi je i što mogu pozdraviti svoje kolege guvernere – Pabla, Marija, Edwarda i Boštjana. Ova konferencija pružit će nam izvrsnu priliku da zajedničke probleme sagledamo u širem kontekstu i s različitih stajališta.
Želio bih se zahvaliti i svim panelistima i drugim sudionicima koji će s nama podijeliti svoje bogato znanje i iskustvo te tako konferenciju učiniti sadržajnijom.
Naposljetku bih htio izraziti iskrenu zahvalnost našim suorganizatorima iz središnje banke Banco de España, OECD-a, Europskog instituta za Mediteran i Unije za Mediteran za predan rad, izvrsnu suradnju i pomoć u organizaciji ove konferencije. U tom smislu najiskrenije zahvaljujem Njegovoj Ekscelenciji gospodinu Nasseru Kamelu, glavnom tajniku Unije, gospodinu Senénu Florensi, predsjedniku izvršnog odbora Instituta i gospodinu Luizu de Mellu, direktoru u Odjelu za gospodarstvo OECD-a, što su nam se danas pridružili, kao i guverneru središnje banke Banco de España, Pablu Hernandezu de Cosu.
Na ovoj ćemo konferenciji raspravljati o nekim najvažnijim zajedničkim izazovima s kojima se kao kreatori politika danas suočavamo, od onih najaktualnijih, kao što je pitanje vjerodostojnosti središnjih banaka u okruženju visoke inflacije, do onih koji su strukturalniji i dugoročniji, kao što su inkluzija i rizici za financijski sektor uzrokovani klimatskim promjenama.
S obzirom na taj plan rada želio bih se vratiti malo unatrag i dublje zaroniti u prošlost kako bih današnju situaciju sagledao iz povijesne perspektive.
Kao što sam rekao jučer navečer, grad u kojemu smo se danas okupili, Split, osnovao je rimski car Dioklecijan. Ovdje je prije više od 1 700 godina sagradio svoju rezidenciju. U udžbenicima se Dioklecijanova vladavina obično navodi u prilično negativnom kontekstu zbog njegova brutalnog progona kršćana. Međutim, kad je riječ o upravljanju, bio je poznat kao veliki reformator. Njegove političke, upravne i gospodarske politike pomogle su Rimskom carstvu da se oporavi od krize u koju je bilo zapalo u trećem stoljeću.
Jedna od njegovih najvažnijih strukturnih reformi, koja se pokazala uspješnom, bila je reorganizacija rimskih provincija.
Budući da je za financiranje te reorganizacije trebalo mnogo novca, uveo je i novi porez, koji je bio kombinacija poreza na poljoprivredno zemljište i poreza na pojedince. Porezna osnovica bila je određena na temelju golemog katastra koji je sadržavao imovinu cijeloga Carstva, a porez je bio uveden u cijelom Carstvu, uključujući i Italiju, u kojoj se do tada zemljište nije oporezivalo[1]. Dakle, Dioklecijan je prije 17 stoljeća razumio koliko je važno očuvati održivu fiskalnu poziciju pri financiranju reformi i da to zahtijeva povećanje poreznih prihoda širenjem porezne osnovice uz stvaranje jednostavnijeg i pravednijeg poreznog sustava.
Dioklecijan se tijekom svoje vladavine najviše borio s hiperinflacijom. Njegovi prethodnici, kao i mnogi drugi vladari u povijesti, dosjetili su se da mogu povećati količinu novca kovanjem većeg broja kovanica. Činili su to tako što su dodavali više bezvrijednog metala srebrnjacima. Zbog toga je rimska valuta gubila vrijednost, pa je nastupilo razdoblje hiperinflacije. Do Dioklecijanova dolaska na vlast trampa je postala standard u mnogim mjestima. Zato je Dioklecijan, kako bi suzbio inflaciju, ponovno uveo nove zlatnike i srebrnjake s utvrđenim dizajnom.
No smislio je još jedan način kako da suzbije inflaciju: ograničio je cijene i plaće. Godine 301. donio je svoj poznati Edikt o maksimalnim cijenama. U tom su se dokumentu nastojali navesti svi artikli koje su ljudi redovito kupovali i njihova najviša cijena. Edikt je obuhvaćao sve vrste roba, kao i zanimanja – imao je ukupno oko tisuću stavaka. Na primjer: usitnjeni grah koštao je 100 denara, neusitnjeni 60 denara; 100 redova napisanog teksta prvorazredne kvalitete koštalo je 25 denara, a onoga drugorazredne kvalitete 20 denara.[2] No unatoč tome što se kršenje propisa kažnjavalo smrću[3], ta je mjera nailazila na velik otpor, roba je nestajala s tržišta i stvaralo se sve veće crno tržište, tako da je Edikt naposljetku ukinut.
U Ediktu je, jasno, zanemaren ekonomski zakon ponude i potražnje, pa se na kraju pokazao dugoročno neprovediv. Unatoč tome u povijesti je kasnije bilo mnogo sličnih pokušaja kontroliranja cijena. Pouka koju iz toga možemo izvući jest da kontrola cijena može biti djelotvorna samo kad se odnosi na vrlo malu skupinu proizvoda i usluga i samo na kratkoročnoj osnovi jer u dužem razdoblju remeti tržišne signale i dovodi do neučinkovite raspodjele dobara i usluga. Zanimljivo je da je ta pouka i danas važna. Samo prije godinu ili dvije velik broj zemalja uvodio je različite oblike kontrole cijena reagirajući na šokove svjetskih cijena energije i hrane. To je tada vjerojatno bila najpragmatičnija i najlakše provediva kratkoročna mjera. Kontrola cijena i dalje se ponegdje primjenjuje, ali ne bismo je smjeli pretjerano koristiti. Osim toga, mi smo se služili monetarnom politikom, koja je obavila svoj dio posla i još uvijek daje rezultate. Sve u svemu, inflatorni pritisci slabe, pa bi se, ako ne bude novih šokova, inflacija trebala postupno sniziti i dosegnuti, nadajmo se na održiv način, naš srednjoročni cilj.
Znamo koliko je važno da monetarna i fiskalna politika surađuju na ostvarenju tog cilja. Znamo i koliko je u tom smislu važna vjerodostojnost monetarnih vlasti. Moramo uvijek imati na umu da vjerodostojnost koja se stvara mnoga desetljeća može nestati doslovno preko noći. To je samo jedna od tema kojima ćemo se pozabaviti danas na našoj prvoj panel raspravi.
No prije toga dajem riječ našim suorganizatorima, ili, da tako kažem, drugim domaćinima, koji će održati uvodno izlaganje – najprije moj dragi kolega, gospodin Pablo Hernandez de Cos, guverner središnje banke Banco de Espana.
Hvala vam, želim vam ugodan boravak u Splitu i sadržajnu raspravu danas.