Dame i gospodo, dragi kolege,
dopustite mi najprije da pozdravim sve vas koji ste se okupili pred svojim monitorima i odlučili posvetiti nekoliko sati današnjoj konferenciji.
Ovo je još jedan u nizu događaja koje Hrvatska narodna banka organizira s Europskom bankom za obnovu i razvoj, s kojom već dugo ostvaruje plodnu suradnju. Naše dvije institucije žele skrenuti pozornost na pitanje uloge banaka u klimatskoj tranziciji i potaknuti raspravu o tome kako se banke, ostale financijske institucije te središnje banke i regulatorna tijela mogu na odgovarajući način suočiti s klimatskom krizom koja mijenja naš način života i rada.
Sve donedavno nije bilo uobičajeno da se bankari središnjih banaka i bankari općenito bave problemima okoliša. Postavlja se, dakle, pitanje kako smo do toga došli i zašto bismo trebali proučavati dinamiku klimatskih promjena i propadanja okoliša te uzimati u obzir ta pitanja pri donošenju poslovnih odluka?
Već je više od pedeset godina jasno da tehnološki napredak i razvoj koji doživljavamo ima svoju cijenu: uništenje okoliša i pogibeljan porast globalne temperature. Kako je zbog uznemirujućih znanstvenih otkrića jačao aktivizam i počeli se stvarati lokalni ekološki pokreti, tako su se i globalne institucije i političari počeli baviti problemima okoliša. U Stockholmu su se već 1972. okupili predstavnici 113 država članica UN-a, od njih 132, na prvoj međunarodnoj konferenciji o ljudskom okolišu. Njihove odluke, sadržane u deklaraciji, akcijskom planu i pet rezolucija, naizgled su jasno pokazivale njihovu odlučnost da se bore protiv propadanja okoliša. Uslijedili su brojni sastanci, konferencije, sporazumi, protokoli i deklaracije, donesena je Konvencija o klimatskim promjenama, donesen je Kjotski protokol, ali ostvareni rezultati nisu ispunili ciljeve postavljene u tim dokumentima.
Tek 2015. godine šefovi država i predstavnici 197 zemalja, svjesni da svijetu doista prijeti klimatska katastrofa, donijeli su Pariški sporazum, obvezujući se da će se ozbiljno i energično zauzeti za to da drastično smanje svoje emisije stakleničkih plinova kako bi spriječili nastavak globalnog zagrijavanja. Taj sporazum, koji je naknadno ratificiralo 189 zemalja, nije samo obvezao te zemlje na smanjenje emisije stakleničkih plinova nego je i pridonio shvaćanju da je za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima potrebna velika koalicija javnih i privatnih subjekata posvećenih ostvarenju istog cilja.
Središnje banke iz cijelog svijeta bile su potpuno spremne pridružiti se toj koaliciji. Mark Carney, tadašnji guverner središnje banke Bank of England, među prvima je od guvernera poslao upozorenje svojim kolegama uoči Pariškog samita, u inspirativnom govoru o tragediji koja prijeti zbog, kako je rekao: klimatskih promjena, koje bi mogle ugroziti financijsku otpornost i dugoročni prosperitet.” Nedugo nakon toga, u prosincu 2017., osam središnjih banaka i regulatornih tijela osnovalo je Mrežu središnjih banaka i nadzornih tijela za ozelenjivanje financijskog sustava (Network for Greening the Financial System, NGFS). U samo tri godine NGFS se proširio na pet kontinenata, a priključilo mu se 89 središnjih banaka i regulatornih tijela te 13 promatrača, uključujući ESB, EBA-u, EIOPA-u, BIS, MMF, Svjetsku banku, EBRD i druge razvojne banke.
NGFS se bavi izvanrednim analitičkim i intelektualnim radom. Stvorio je uvjete za temeljitiju analizu i pripremio smjernice za uključivanje klimatskih i okolišnih rizika u sva područja središnjeg bankarstva, od monetarne politike do financijske stabilnosti, istraživanja i nadzora banaka. Zato mi je velika čast što je danas s nama moj dragi kolega Frank Elderson, član Upravnog vijeća i potpredsjednik Nadzornog odbora ESB-a te predsjedatelj i, mogu slobodno reći, spiritus movens NGFS-a. Frank će održati uvodni govor o glavnoj temi današnje konferencije.
Dopustite mi da vam sad iznesem svoje viđenje primjerene reakcije središnjih banaka na klimatsku krizu. Neupitno je da klimatske promjene i devastacija prirode uzrokuju rizike koji bi, ako se ostvare, mogli ozbiljno ugroziti naše živote i gospodarstva. Bankari središnjih banaka imaju zadatak da pozorno prate sve rizike koji bi mogli ugroziti stabilnost financijskog sustava. Zbog toga moramo razumjeti i rizike koji se odnose na klimatske promjene, kao i načine na koji bi oni mogli utjecati na ostvarenje naših glavnih ciljeva. Moramo isto tako osigurati da sudionici financijskog sustava budu svjesni tih rizika. Međutim, po mom mišljenju, od središnjih se banaka ne bi trebalo očekivati da predvode borbu protiv klimatskih promjena jer njihovi instrumenti nisu toliko učinkoviti kao oni kojima za ispunjenje tog zadatka raspolaže država. Osim toga, da moraju birati između održanja stabilnosti cijena i/ili financijske stabilnosti i borbe protiv klimatskih promjena, središnje bi banke imale obvezu dati prednost održanju stabilnosti cijena i financijske stabilnosti kao svojim najvažnijim mandatima.
Na današnjoj konferenciji mi iz Hrvatske narodne banke upućujemo apel bankama i ostalim financijskim institucijama da razmotre uključivanje klimatskih rizika u svoje poslovne strategije te da osnaže svoje poslovanje i povećaju njegovu otpornost prema rizicima povezanima s klimatskim promjenama. Htjeli bismo također potaknuti banke da iskoriste mogućnosti prelaska na niskougljično gospodarstvo koje nema negativan utjecaj na prirodu. Naposljetku, važno je naglasiti da nećemo očuvati prirodu samo upotrebom niskoenergetskih žarulja ili kupnjom hibridnog ili električnog automobila nego i savjesnim ulaganjem. Banke bi mogle imati snažan pozitivan utjecaj ako budu financirale ekološki prihvatljive projekte i ostvarivale zelena ulaganja.
Svjestan sam da je razmatranje klime i okoliša za banke nešto sasvim novo, ali novo je i za nas. Međutim, prilagodba klimatskim promjenama nema alternativu. Citirat ću ovdje Boba Browna: "Budućnost mora biti zelena ili je neće biti."