Na razgovor s viceguvernerom Hrvatske narodne banke mr. Čedom Maletićem potaknula nas je činjenica da tematika uvođenja novih Baselskih standarda, odnosno Basela 2, u sustav mjerenja bankovnih rizika postaje sve aktualnija i u domaćim bankarskim krugovima, a da s druge strane šira javnost vrlo malo zna o procesu koji će se odraziti na poslovanje banaka, ali i na ulogu supervizije.

–

Viceguverner pojašnjava što je Basel 2, koje novine donosi u odnosu na postojeći Basel 1 te što će njegova primjena značiti za stabilnost hrvatskog bankarskog sustava.

- U užem smislu, Basel 2 predstavlja novi koncept izračunavanja adekvatnosti kapitala banke, dok u širem smislu postavlja nova pravila u prepoznavanju, mjerenju i upravljanju rizicima kojima je banka izložena u svom poslovanju. Temelji se na tri stupa: minimalnoj adekvatnosti kapitala, nadzoru adekvatnosti kapitala i tržišnoj disciplini transparentnošću poslovanja. Njime se žele postići četiri cilja: jačanje globalnog financijskog sustava, postizanje istih odnosno sličnih uvjeta poslovanja između različitih jurisdikcija, usklađenje razine regulatornog kapitala s bančinim rizičnim profilom, te promocija, poticanje i širenje dobrih bankovnih praksi upravljanja rizicima. Smatram da su za nas ova druga dva cilja najznačajnija. Što se tiče Basela 1, on je odigrao svoju pozitivnu ulogu, ali protekom vremena ipak nije uspio adekvatno odgovoriti na sva bitna pitanja.

U kojoj je fazi provođenje Basela 2 u svijetu, odnosno u Europi? - Treba reći da prihvaćanje Baselskih standarda nije obveza, već slobodan izbor svake države. Od 1988. godine do sada više od 100 zemalja u cijelosti ili djelomično primijenilo je Basel 1. I u odnosu na Basel 2 strategije pojedinih zemalja se razlikuju. Na primjer, SAD za sada ima namjeru primijeniti rješenja iz Basela 2 samo na velike banke s međunarodnim poslovanjem. Nasuprot tome, Europska unija do konca 2005. godine ima namjeru donijeti direktivu kojom bi obvezala sve banke svih zemalja članica na primjenu Basela 2, počevši od kraja 2006., odnosno 2007. godine za korištenje naprednih tehnika. Ostale zemlje donose vlastite strategije u skladu sa svojim mogućnostima, ciljevima i prioritetima, no većina predviđa primjenu u narednom desetogodišnjem razdoblju.

Zaostaje li Hrvatska za tim trendovima? - HNB je već definirao preliminarnu strategiju i hodogram implementacije Basela 2, polazeći od razine spremnosti hrvatskih banaka i supervizije i od načela da se ne smije narušiti postojeća razina kvalitete operativnog poslovanja banaka i supervizije, te nastojanjima da taj proces bude što transparentniji kako bi se hrvatsko okruženje upoznalo i time adekvatno pripremilo za buduće promjene. Konačna implementacija trebala bi uslijediti 2010. godine. Što se tiče "zaostajanja" hrvatske bankovne regulative u odnosu na Baselske standarde, ono se sve više smanjuje. Primjerice, jaz kod Basela 1 bio je 11 godina (primijenjen tek 1999.), kod njegovog dodatka vezanog za tržišne rizike 6 godina (u primjeni od 2004.), dok bi kod Basela 2 trebao iznositi 3 godine.

Kako se za Basel 2 pripremaju hrvatske banke, a kako supervizija? - U cilju što realnijeg definiranja strategije primjene Basela 2, HNB je tijekom prošle godine proveo anketu među bankama o njihovim razmišljanjima, pripremama i potencijalnim problemima. Prema rezultatima ankete može se zaključiti da su poznavanje i pripreme za provedbu Basela 2 relativno zadovoljavajuće, ali bolje kod većih banaka. Najveća prednost se vidi u nižim kapitalnim zahtjevima za kreditni rizik, dok se najveći problemi očekuju u uspostavi odgovarajuće informatičke podrške, te konzistentnih i dovoljno dugih vremenskih serija podataka. Pripreme u superviziji su također intenzivne, jer se posao želi kvalitetno i efikasno obaviti.

Koja je u tom smislu uloga inozemnih vlasnika naših banaka i njihovih supervizora? - Svi inozemni vlasnici naših banaka dolaze s područja EU i obveznici su izračuna adekvatnosti kapitala na konsolidiranoj osnovi, pa se osnovano pretpostavlja da će oni poticati korištenje istovrsnih ili djelomično prilagođenih rješenja i tehnika upravljanja rizicima i kod svojih ovdašnjih "kćeri". Kako određeni modeli pri mjerenju rizika trebaju biti prethodno odobreni od strane nadležne supervizije, već smo uspostavili suradnju sa supervizorima iz inozemstva. Na taj se način hrvatska supervizija u ranoj fazi upoznaje s rješenjima koje će posljedično koristiti i naše banke.

Koje rizike banke trenutno moraju mjeriti i kakva je struktura kapitalnog zahtjeva? - U strukturi ukupnog kapitalnog zahtjeva hrvatskih banaka na kraju 2004. dominira kreditni rizik s udjelom od 95,7 posto, dok se ostatak odnosi na tržišne rizike unutar kojih je najznačajniji valutni rizik s udjelom od 1,9 posto, kojeg slijedi kamatni rizik s 1,7 posto.

Koeficijent adekvatnosti kapitala hrvatskih banaka u stalnom je padu kao posljedica bržeg rasta ukupne aktive banaka od rasta jamstvenog kapitala, ali i promjene strukture aktive u kojoj je povećan udio kreditnih plasmana, a smanjen udio potraživanja od HNB-a i inozemstva. Iz toga se može zaključiti da je povećana rizičnost bančinih potraživanja. Brine li to superviziju? - Nema razloga za pretjeranu brigu što se tiče visine adekvatnosti kapitala jer je ona koncem 2004. iznosila zadovoljavajućih 14,1 posto, što je iznad prosjeka zemalja EU. Nismo primijetili smanjenje potraživanja banaka od HNB-a na agregiranoj razini niti smanjenje inozemne aktive banaka, već suprotno - rast u apsolutnim i relativnim iznosima. Smanjenje potraživanja banaka prema HNB-u dogodilo se samo po osnovi blagajničkih zapisa, što je odraz promjena u monetarnoj politici. Ta potraživanja su uglavnom kompenzirana drugim nerizičnim obveznicama, pa nema razloga za preveliku zabrinutost.

U stručnoj javnosti može se naići na stavove da će provođenje Basela 2 utjecati na dodatno smanjenje koeficijenta adekvatnosti kapitala domaćih banaka što će zahtijevati novu dokapitalizaciju. - Nisam upoznat na čemu se zasnivaju stavovi o kojima govorite, pa ih ne mogu ni komentirati. Suprotno tome, očekuje se da će doći do smanjenja ukupnog kapitalnog zahtjeva, u prvom redu po osnovi kreditnog rizika uslijed korištenja internih sustava raspoređivanja. Učinci Basela 2 moći će se kvantificirati tek nakon što banke same izaberu svoj pristup mjerenju rizika, uz suglasnost supervizije. Osim toga, HNB kao nacionalni supervizor tek treba definirati određena rješenja, kod kojih ima diskrecijska prava, a čemu će prethoditi tzv. kvantitativna studija utjecaja primjene Basela 2, koju planiramo u skoro vrijeme. Tek tada moći će se mjerodavno govoriti o mogućim učincima primjene pojedinih rješenja, po pojedinim bankama i na razini bankovnog sustava.

Budući da Basel 2 omogućava bankama da umjesto standardiziranih metoda mjerenja rizičnosti aktive koriste vlastite interne modele, hoće li to u znatnoj mjeri otežati posao superviziji? - I dosad su banke same uređivale i procjenjivale razinu rizičnosti svoga poslovanja i posljedično formirale odgovarajuće rezerve, a HNB je samo provjeravao jesu li odabrane metode ispravne i pridržavaju li ih se banke u svom poslovanju. Stoga u samom pristupu neće doći do promjena, ali će biti neizbježne u odobravanju korištenja pojedinih modela, koji će se bazirati isključivo na aplikativnim matematičkim modelima i podršci informatičke tehnologije. To svakako traži nova znanja i vještine.

U tom kontekstu, postoji li opasnost da banke namjerno svoje rizike procijene prenisko kako bi smanjile potreban jamstveni kapital koji im zapravo predstavlja trošak? - Rješenja unutar Basela 2 postavljena su tako da minimiziraju takvu mogućnost, napose zbog postojanja drugog i trećeg stupa - supervizorskog nadzora adekvatnosti kapitala i tržišne discipline povišenom razinom transparentnosti poslovanja.

Mogu se čuti i stavovi da će naše banke u stranom vlasništvu biti poticane u korištenju novih modela upravljanja rizicima, ali samo u mjeri koja neće ugroziti njihovu postojeću razinu profitabilnosti. - Već je istaknuto da će banke u stranom vlasništvu biti poticane na korištenje istovrsnih ili djelomično prilagođenih modela kao i njihove "majke", ali uglavnom zbog propisanog zahtjeva za izračunom adekvatnosti kapitala na konsolidiranoj osnovi. Ukoliko će korištenje novih modela omogućiti bolje upravljanje rizicima, a time i smanjenje ukupne rizičnosti poslovanja tih banaka, to će zasigurno pridonijeti daljnjoj stabilnosti hrvatskog bankovnog sustava. Korištenje internih modela omogućit će diferencijaciju komitenata prema njihovoj rizičnosti, čime se stvara podloga za određivanje različitih cijena kredita, pa bi bolji komitenti trebali plaćati nižu kamatnu stopu na kredite.

I Basel 2, kao i Basel 1, propisuju minimalnu adekvatnost kapitala od 8 posto, dok je u Hrvatskoj ona 10 posto. Hoće li naša regulativa ići u pravcu smanjivanja potrebne adekvatnosti kapitala? - Stopa od 10 posto je rezultat dodatne predostrožnosti, proizašle iz iskustava stečenih u prethodnoj bankovnoj krizi. Recentno stanje i trendovi pokazuju da nema nikakve zapreke da se propisana minimalna stopa adekvatnosti kapitala spusti na 8 posto.

U posljednje vrijeme u javnim se medijima učestalo prenose optužbe na račun HNB-a da je svojim postupanjem bitno pridonio svojedobnoj krizi ili propasti više banaka, naročito nekih slavonskih i Istarske. - Najlakše je odgovornost prebaciti na drugoga i na takav se način pokušati rehabilitirati pred javnošću, pogotovo ako se to obrazlaže nekakvim teorijama zavjere. To bi možda bila zgodna fabula za neki SF roman, no u stvarnosti je žalosno da se toliko medijskog prostora daje sasvim neutemeljenim optužbama, bez konkretnih i provjerenih činjenica. Primjerice, bez ikakvih dokaza pokušava se plasirati teza da je HNB imao različite kriterije kod pojedinih banaka. Što na to reći? Mogu samo ponoviti da je HNB imao potpuno istovjetne kriterije za sve banke, ali nije problem bio u kriterijima, već u tim bankama i načinu njihova poslovanja. To što su pojedinci kupili dionice banke, pa ih potom prodali ili dopustili većinsku dokapitalizaciju bila je njihova odluka, a sada bi stvari htjeli vratiti na početno stanje i traže krivca svuda osim u sebi. Na tzv. ekspertizu o Istarskoj banci, koja navodno "dokazuje teoriju zavjere", napravili smo očitovanje na devet stranica u kojem su detaljno i argumentirano pobijene iznesene floskule, te je sve stavljeno na web stranicu HNB-a kako bi bilo dostupno javnosti. Svjesni smo da neke skupine i pojedinci na ovaj način pokušavaju ostvariti neke svoje interese, u prvom redu materijalne, i da neće lako odustati od toga. No, vjerujemo da naša javnost zna i sama prosuditi tko govori istinu i profesionalno obavlja svoj zakonom propisani posao, a tko neargumentirano i patetično nastupa. Suprotno optužbama o kojima govorimo, smatram da je HNB svojim odlučnim i odmjerenim djelovanjem u tom razdoblju spriječio krizu širih sistemskih razmjera i stvorio podlogu za današnju stabilnost i sigurnost bankovnog sustava. Inače, tko zna kako bi sve to završilo da se postupalo na drugačiji način, kako to danas ti kritičari sugeriraju, i koliki bi se račun tek tada ispostavio poreznim obveznicima.