Euroizacija u doba krize

Objavljeno: 17.6.2020.
Slika
Ana Martinis
savjetnica u Direkciji za ekonomske analize, Sektor istraživanja, HNB
Izbijanje pandemije koronavirusa i neizvjesnost oko njezinih učinaka na gospodarstvo ponovo su probudili strah od slabljenja kune i ojačali sklonost držanju deviza. To je zaustavilo višegodišnji trend pada euroiziranosti bankovnog sustava; ako se rast deviznih depozita nastavi, to ne mora nužno pokrenuti deprecijacijske pritiske kao što je bio slučaj u ožujku ove godine, ali može smanjiti raspoloživost kunskih kredita jer bi se banke mogle preorijentirati na odobravanje indeksiranih kredita.

U zemljama s duboko ukorijenjenom euroizacijom[1] kao što je Hrvatska s izbijanjem ekonomske krize u građana naglo jača nepovjerenje u stabilnost domaće valute. Strah od deprecijacije može potaknuti ljude na povlačenje novčanih sredstava (koja su u znatnoj mjeri devizna) iz banaka i drugih financijskih institucija ili na konverziju štednje u bankama iz kuna u devize. I jedno i drugo povećava potražnju za devizama, a povećana potražnja za devizama izaziva deprecijacijske pritiske i time zapravo može pridonijeti ostvarenju bojazni građana. Drugim riječima, štediše svojim ponašanjem mogu pridonijeti realizaciji onoga od čega strahuju – slabljenja kune. Kanal kroz koji takvo ponašanje djeluje jesu banke, koje suočene s rastom udjela deviznih depozita u svojim obvezama nastoje povećati udio deviza u svojoj imovini. To obično rade na dva načina: prvi je povećavanje inozemne imovine, za što banke moraju pribaviti devize i time stvaraju dodatnu potražnju za devizama i potiču slabljenje kune, a drugi je pojačano odobravanje indeksiranih kredita, čime se smanjuje ponuda kunskih kredita, no banke ne moraju kupovati devize na tržištu. S obzirom na različite implikacije tih dviju strategija na potražnju za devizama, zanimljivo je usporediti kretanja depozita i imovine banaka tijekom globalne financijske krize 2008. s recentnim kretanjima 2020. godine.

Strah od slabljenja kune izaziva supstituciju kunskih depozita deviznima

Izbijanje globalne financijske krize u rujnu 2008. godine dovelo je do snažnoga, no privremenog povlačenja depozita građana iz banaka, a u krizi izazvanoj koronavirusom to se nije dogodilo. U listopadu 2008. depoziti građana u bankama pali su za čak 5,4 mlrd. kuna, no njihov se odljev ubrzo zaustavio, nakon čega su građani vratili svoju štednju u banke, ali uglavnom u devizama. Za razliku od 2008., u ožujku ove godine, kada se pandemija počela znatnije odražavati na Hrvatsku, ukupni depoziti stanovništva u bankama skočili su za čak 2,1 mlrd. kuna, a ukupni depoziti svih sektora za 4,9 mlrd. kuna, tri puta više od prosječnoga mjesečnog prirasta u prethodnih godinu dana.[2] Rast depozita nastavio se i u travnju, iako umjerenijim tempom. To potvrđuje da građani danas imaju više povjerenja u stabilnost bankovnog sustava nego prije dvanaest godina, što je i opravdano s obzirom na to da ova kriza nije potekla iz financijskog sustava za razliku od prošle, ali i da su banke danas još bolje kapitalizirane; oslanjaju se na stabilnije izvore financiranja (domaće depozite, a ne inozemni dug) i zaštićenije su od rizika (rezerviraju više sredstava za eventualne gubitke od nenaplativih kredita, a zbog većeg udjela kunskih kredita i kredita odobrenih s fiksnom kamatnom stopom njihovi su dužnici manje izloženi tečajnom i kamatnom riziku).

Iako je odljev depozita iz banaka izbjegnut, zbog straha od deprecijacije ponovo je ojačala sklonost držanju deviza (osobito eura). Devizni depoziti domaćih sektora u ožujku i travnju 2020. porasli su za 6,6 mlrd. kuna[3], dok su se kunski depoziti smanjili za 1,6 mlrd. kuna (to uključuje i depozitni novac, odnosno sredstva na tekućim računima i žiroračunima) (Slika 1., sredina). Posljedično, porastao je i udio deviza u ukupnim izvorima sredstava banaka s 55,8% na kraju veljače na 57,3% na kraju travnja (Slika 1., desno). U prethodnoj krizi građani i ostali domaći sektori supstituirali su kunske depozite deviznima tijekom cijele 2009. godine, a u manjoj mjeri i u 2010. (Slika 1., lijevo). Udio deviznih depozita u ukupnim izvorima sredstava banaka tada je porastao sa 63% u rujnu 2008. na 72% u prosincu 2010.[4] Kad bi se trendovi iz prošle krize ponovili i u ovoj krizi, mogao bi se očekivati nastavak povećavanja depozitne euroizacije i u nadolazećim mjesecima.

Slika 1. Kretanje depozita u bankama i depozitna euroizacija

Napomena: Prve dvije slike prikazuju transakcije koje ne uključuju utjecaj tečaja na kretanje depozita. Izvori su sredstava banaka depozitni novac, devizni depoziti, kunski štedni i oročeni depoziti i inozemna pasiva. Osim depozita kod banaka podaci uključuju i depozite kod štednih banaka, stambenih štedionica i novčanih fondova.

Izvor: HNB

Banke na rast deviznih depozita reagiraju plasiranjem deviza u inozemstvo i odobravanjem indeksiranih kredita na domaćem tržištu

Banke usklađuju valutnu strukturu aktive (imovine) i pasive (obveza i kapitala) svojih bilanca da bi se zaštitile od tečajnog rizika. Stoga su opisane promjene valutne strukture depozita (pasiva) potaknule banke na promjene u valutnoj strukturi aktive. Pritom su u prošloj krizi banke reagirale na dva načina, s različitim implikacijama na monetarnu politiku. Najprije su povećavale inozemnu aktivu, i to uglavnom plasiranjem u inozemstvo deviza pribavljenih od HNB-a deviznim intervencijama (Slika 2.). Naime, povećanje inozemne aktive stvara potražnju za devizama koja se u načelu ne može zadovoljiti nikako osim deviznim intervencijama središnje banke. No, rast inozemne aktive kratko je trajao i banke su u veljači i ožujku 2009. smanjile inozemnu aktivu iskoristivši devize za otplatu svoga inozemnog duga. Usporedo s tim, banke su se preorijentirale na drugu strategiju i intenzivirale kreditiranje s valutnom klauzulom. Pritom je reeuroizacija kredita bila izraženija kod kredita poduzećima, ali se zaustavila početkom 2010. godine, a reeuroizacija kredita stanovništvu nastavila se sve do sredine 2011. godine (Slika 3.). Prelazak na drugu strategiju usklađivanja valutne strukture bilance tražio je vrijeme jer banke ne mogu preko noći promijeniti kreditne politike ni odobriti veće iznose kredita. No, on je smanjio potražnju za devizama i potrebe za intervencijama HNB-a jer indeksacija kredita omogućuje usklađivanje valutne strukture bilance, a da banke ne moraju kupovati devize na tržištu.

Slika 2. Promjene u aktivi banaka Slika 3. Euroizacija kredita
​​​​​​​

Napomena: Plasmani ostalim bankarskim i nebankarskim financijskim institucijama nisu prikazani jer nisu dostupni podaci o njihovoj valutnoj strukturi prije prosinca 2010.

Izvor: HNB

Kada je riječ o recentnoj krizi, u ožujku i travnju 2020. banke su ponovo najprije snažno povećale inozemnu aktivu, koristeći se i deviznim sredstvima otkupljenima od HNB-a. U dva navedena mjeseca banke su u inozemstvo plasirale oko 1,4 mlrd. EUR, odnosno 11,2 mlrd. kuna (Slika 2.). No, valja naglasiti da danas banke imaju znatno povoljniju neto inozemnu poziciju nego 2009. godine, s vrlo malo duga prema inozemnim vjerovnicima, i stoga se ovog puta ne očekuju znatnije otplate inozemnog duga. Usto, povrati na ulaganja u inozemstvu su vrlo niski, što banke može odvratiti od dugoročnijeg oslanjanja na tu strategiju usklađivanja valutne strukture bilance.

Moguća smanjena raspoloživost kunskih kredita

U ožujku i travnju ove godine porastao je i udio deviznih i indeksiranih plasmana poduzećima i stanovništvu, što je također pridonijelo usklađivanju valutne pozicije banaka, ali i zaustavilo višegodišnji pad kreditne euroizacije (Slika 3.). Međutim, to nije bio rezultat aktivnog djelovanja banaka, već deprecijacije kune koja je povećala kunsku protuvrijednost postojećih deviznih i indeksiranih plasmana. Promatraju li se podaci o transakcijama (kod kojih nije uključen učinak promjene tečaja), kunski su plasmani u ta dva mjeseca zapravo porasli više od deviznih.

Zaključno, iskustva iz prethodne krize upućuju na to da banke na nagli rast deviznih depozita najprije reagiraju povećanjem inozemne aktive, što povećava potražnju za devizama i stvara pritiske na deprecijaciju tečaja kune, a potom postupno sve više prilagođuju valutnu strukturu domaćih kredita. To se može objasniti vremenom potrebnim za prilagodbu kreditnih politika, procedura i ponude kredita. U tom smislu, ako se trend rasta deviznih depozita nastavi, u sljedećim se mjesecima može očekivati smanjenje raspoloživosti kunskih kredita jer bi se banke u većoj mjeri mogle preorijentirati na indeksaciju kredita, što bi ujedno otklonilo izvor deprecijacijskih pritisaka zabilježenih u ožujku ove godine.


  1. Pojam euroizacije odnosi se na korištenje eura umjesto domaće valute za različite funkcije novca, npr. kao mjerilo vrijednosti (cijene nekretnina, vozila itd.) ili kao sredstvo štednje (devizni depoziti i gotovina).

  2. Dio porasta depozita u ožujku vjerojatno se odnosi na priljev sredstava iz investicijskih fondova, jer su ulagači u ožujku intenzivno povlačili svoje uloge iz investicijskih fondova, posebice iz onih obvezničkih. Više o tome na: https://www.hanfa.hr/vijesti/konzervativni-ulagatelji-reagirali-na-pandemiju-koronavirusa-zna%C4%8Dajnim-povla%C4%8Denjem-iz-ucits-fondova/.

  3. Podatak se odnosi na rast deviznih depozita na osnovi transakcija, dakle isključujući utjecaj rasta tečaja. Domaći sektori uključuju poduzeća, stanovništvo i financijske institucije izuzev kreditnih institucija i novčanih fondova.

  4. Povećanju euroizacije u 2008. prethodio je trend izražene deeuroizacije depozita tijekom 2006. i 2007., potaknut jačanjem kune zbog velikih priljeva kapitala i povoljnih makroekonomskih kretanja, ali i mjerama monetarne i makroprudencijalne politike usmjerenima na jačanje otpornosti banaka na tečajni rizik.