Ključne riječi

optimalno valutno područje, tranzicijske zemlje, poslovni ciklus, varijabilnost tečaja

U ovom radu autori testiraju teoriju optimalnoga valutnog područja na uzorku srednjoeuropskih zemalja. Zemlje za koje je provedena empirijska analiza jesu Bugarska, Češka, Hrvatska, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Austrija i Njemačka. U prvoj empirijskoj analizi pokušalo se utvrditi je li optimalno da promatrane zemlje tvore monetarnu uniju s Njemačkom ili Europskom unijom. Povezanost ekonomskih ciklusa tranzicijskih zemalja s Njemačkom te prosjekom Europske unije ispitivana je u devedesetim godinama. Tom se prilikom pokazala jaka linearna veza ekonomskog ciklusa tranzicijskih zemalja s njemačkim i agregiranim europskim šokovima. Drugim riječima, ekonomski ciklusi tranzicijskih zemalja vrlo su slični onima u Njemačkoj i Europskoj uniji. Tehnika analize preuzeta je iz rada Boone i Maurel (1999). U istom je dijelu rada ispitivana sličnost odgovora gospodarstava tranzicijskih zemalja na njemački i europski šok. Pokazalo se da one slično reagiraju u roku od tri i jedne godine te da u kratkom roku sličnije reagiraju na njemački šok. Drugom empirijskom analizom ocjenjivana je varijabilnost realnoga bilateralnog tečaja između promatranih zemalja pomoću asimetrije gospodarskih ciklusa, razlike u strukturi izvoza zemalja, intenziteta trgovanja između zemalja i ekonomske veličine zemlje. Dobiveni su rezultati regresije koji podupiru empirijske implikacije teorije optimalnoga valutnog područja. Izračunavanjem indeksa optimalnoga valutnog područja u odnosu na Njemačku vidjelo se u kojoj se fazi konvergencije nalaze promatrane zemlje. Za tu je svrhu preuzeta tehnika izračunavanja indeksa optimalnoga valutnog područja koju su razvili Bayoumi i Eichengreen (1997).