Kolumna guvernera Borisa Vujčića za tjednik Nacional, objavljena 23. studenoga 2023.

“Ako si želio da te ljudi vole, trebao si postati liječnik, a ne središnji bankar”, dobrohotan je, iako poprilično zakašnjeli savjet koji mi je pred koju godinu udijelio prijatelj. Doista, svaki život koji liječnici spase ne donosi samo vječnu zahvalnost sretnika i njegove obitelji, već i priznanje šireg društva. Za razliku od toga, krize koje središnji bankari uspješno izbjegnu po definiciji su nevidljive. Monetarna i financijska stabilnost uglavnom se uzimaju zdravo za gotovo, kao imanentno svojstvo financijskog sustava ili pak posljedica dobre sreće. S druge strane, povišena inflacija bolno je vidljiva te javnost središnjim bankarima bez mnogo krzmanja dodjeljuje obilne porcije krivnje, čak i ako im u ostvarivanju zadaća ne bi puno pomogla ni kristalna kugla koja bi navijestila epidemije i ratove. Ovaj opsežan i autorefleksivan uvod ima samo jednu svrhu – pružiti kontekst zapažanju da upravo propuštamo primijetiti krizu koja je uspješno spriječena, i to ne zbog naših osobina ili puke sreće, nego zbog promišljene dugoročne politike regulatora protegnute kroz čitavo desetljeće.

Epizoda globalnog zaoštravanja monetarne politike bez presedana u živom sjećanju za sada prolazi bez iole ozbiljnijih potresa na domaćem tržištu. Preblag porast depozitnih stopa (za građane) i povišena profitabilnost banaka glavne su neuralgične točke trenutnog financijskog pejzaža koje privlače pozornost financijskih komentatora i raspaljuju nezadovoljstvo javnosti. Takav – po mom mišljenju – vrlo benigan ishod monetarnog zaoštravanja ničim nije bio zajamčen. Dosadašnja iskustva sa zatezanjem globalnih uvjeta financiranja bila su upravo suprotna – domaće kamatne stope obično bi zaplesale i na najmanji povjetarac koji bi dolutao s globalnih financijskih tržišta, a makroekonomske ranjivosti domaćeg gospodarstva osobito bi ojačale učinke snažnijih globalnih potresa. Ovaj je put priča krenula neuobičajenih i puno boljim tokom – unatoč globalnom rastu kamatnih stopa, domaća poduzeća prvi se put zadužuju po sličnim uvjetima kao njihovi konkurenti u europodručju, a građanima su stambeni krediti čak i nešto jeftiniji nego Nijemcima ili Austrijancima. To je pitanje koje su me nebrojeno puta pitali od kad sam počeo raditi u središnjoj banci, davne 1998. – kada ćemo se mi u Hrvatskoj moći zaduživati po istoj cijeni kao Nijemci? Evo, ostvarili smo i to. Čak su i potrošači koji imaju “stare” stambene kredite zaoštravanje monetarnih uvjeta osjetili samo prestankom do nedavno postojanog trenda smanjivanja rata kredita. Za razliku od velikog broja potrošača u europodručju, čije su kamatne stope naglo i snažno porasle po 4-5 postotnih poena.

Malen – praktički na laboratorijskoj skali – odraz onoga što se moglo odigravati u Hrvatskoj pokazuju postojeći gotovinski nenamjenski krediti vezani uz Euribor. Kamatne stope na te kredite, a riječ je o tek tri posto svih gotovinskih nenamjenskih kredita, porasle su s otprilike 6 posto početkom godine na gotovo 8 posto danas. S obzirom na malen broj i relativno kratku ročnost tih kredita, kao i činjenicu da su kamatne stope na postojeće kredite građanima padale sve do početka ove godine, financijska nelagoda tih dužnika prolazi gotovo nezapaženo. Ipak, prilično je lako zaključiti što bi se događalo da je kojim slučajem većina kredita odobrena s varijabilnim kamatnim stopama vezanima uz Euribor. Povećanje otplata za 20, 30, pa i više postotaka – proporcionalno preostaloj ročnosti kredita – postalo bi norma. Iako bi intenzitet povećanja rata kredita u takvom hipotetskom scenariju bio nešto slabiji nego u vrijeme jačanja švicarskog franka, ukupan bi učinak na potrošače nesumnjivo bio snažniji jer bi porasle rate na gotovo sve kredite. Kao zrcalna slika rasta kamatnih stopa na kredite, profitabilnost banaka bi mnogo snažnije porasla, čak i ako bi nešto više kamatne stope na depozite donekle poništile utjecaj viših kamatnih stopa na kredite.

Hipotetski scenarij koji sam opisao predstavlja stvarnost u nizu članica europodručja – Finskoj, Litvi, Latviji, Estoniji, Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Irskoj… kao i u nekim zemljama EU-a izvan europodručja. U baltičkim zemljama, na primjer, kamatne stope na stambene kredite su dostigle 6 posto, a povrat na kapital banaka u prvoj je polovini godine nadmašio 30 posto, što je gotovo dvostruko više od profitabilnosti hrvatskih banaka. Kako smo ovaj put uspjeli uhvatiti Kairosov čuperak? I zašto nam nije potrebno da se u Saboru trenutno raspravlja o zakonskom određivanju (ograničavanju) kamatnih stopa, kao što je slučaj u Latviji? Zašto, kao u Irskoj, Vlada ne mora uvoditi smanjene porezne stope za one kojima su snažno porasle rate kredita ove godine?

Sreća rijetko sama pada u krilo, a tako je bilo i ovoga puta. Budno smo pratili kretanje najmlađeg Zeusova sina i brzo reagirali kada se prilika otvorila. Temelji su postavljeni još 2012. godine kada je Nacionalna referentna stopa zakonski određena kao jedan od ključnih parametara za određivanje promjenjivih kamatnih stopa. No sama rasprostranjenost NRS-a bila bi od slabe pomoći da HNB nije usmjerio napore na jačanje svijesti potrošača o riziku povećanja kamatnih stopa i raspoloživim mogućnostima zaštite. Tržišne kamatne stope mogle su ostati na razmjerno niskim razinama u nekom alternativnom slijedu događaja, i bez pandemije i napada na Ukrajinu. Stoga nikada nismo zagovarali fiksnu ili varijabilnu kamatnu stopu, niti bilo koji konkretan parametar za njezino određivanje kao optimalan izbor za svakog potrošača. Izbor kredita mora biti vlastita odluka svakog potrošača prilagođena njegovim osobnim okolnostima. No kao regulator smo osvijestili potrošače na rizike koje preuzimaju i potaknuli ponudu instrumenata za zaštitu od tih rizika. Još 2017. godine bankama smo izdali preporuku da prošire ponudu kredita s fiksnim stopama, a na internetskim stanicama i aplikaciji HNB-a redovito smo ažurirali usporednu listu banaka koje nude fiksne kamatne stope. Također, u publikacijama i javnim istupima kontinuirano smo upozoravali na rizike i pratili učinke poduzetih mjera. Konačno, obuzdavanju kamatnih stopa pomoglo je i zakonsko ograničenje kamata koje je znatno usporilo rast manjeg dijela kamatnih stopa vezanih uz Euribor, koje bi inače znatno snažnije reagirale na promjenu tržišnih uvjeta.

Kao rezultat kontinuiranog djelovanja HNB-a na svim razinama, danas otprilike 120 tisuća potrošača sa stambenim kreditima ima zaštitu od kamatnog rizika u vidu fiksnih stopa ili određenog, uglavnom višegodišnjeg razdoblja, u kojemu se stope ne mijenjaju. Samo je lani pet tisuća potrošača prešlo s varijabilnih kamatnih stopa vezanih uz Euribor na fiksne stope, dobrim dijelom zahvaljujući informativnim akcijama koje su pojedine banke poduzele potaknute HNB-ovim nastojanjima. Sustav određivanja kamatnih stopa kakav trenutno postoji u Hrvatskoj štiti potrošače od naglih poremećaja, ali omogućava dovoljno fleksibilnosti da se sustav postupno, bez velikih lomova, prilagodi tržišnim okolnostima. No posao regulatora nikada ne završava.

Iako se građanima trenutno dominantno odobravaju krediti s fiksnim stopama, to se vrlo brzo može promijeniti. Također, kamatni rizik nije jedini, a stambeno tržište je specifično jer se na njemu uglavnom javljaju mladi ljudi, bez iskustva s financijskim institucijama, koje treba iznova educirati i upozoravati. Ova priča o izbjegnutoj krizi svjedoči i o tome da istovremena zaštita financijske stabilnosti i potrošača itekako može predstavljati zajednički interes svih dionika financijskog sustava. Taj ćemo interes svi zajedno još bolje promicati ako obrazovni sustav, ali i društvo u cjelini, posvete veću pažnju financijskoj pismenosti.

Kao što je Pelé zaključio, uspjeh nije slučaj, nego rezultat predanog i ustrajnog rada, učenja i odricanja, a najviše ljubavi prema poslu. Kritičnost prema središnjoj banci je nužna i poželjna, no balans u pristupu je također važan. On nam omogućuje da prepoznamo i elemente uspješnog rada regulatora i gradimo na njima budućnost u kojoj ćemo i nadalje činiti sve da financijski sustav i potrošači u najvećoj mjeri budu pošteđeni dramatično negativnih posljedica mogućih nepredvidivih ekonomskih i financijskih kriza.

Tekst je dostupan na internetskim stranicama Nacionala.