Nakon što se potrošačka inflacija gotovo neprekidno ubrzavala s razine od –0,3% u prosincu 2020. do 13% u studenome 2022., suprotan trend zabilježen je u proteklih 13 mjeseci, tijekom kojih se inflacija usporila do 5,4% u prosincu, što je i nadalje povišena razina. No, tekući inflacijski pritisci tek se s odgodom ogledaju u godišnjoj stopi inflacije, koja pokazuje ukupnu promjenu razine cijena u cijeloj protekloj godini. Također, promjena godišnje stope inflacije ne ovisi samo o tekućoj inflaciji nego i o tzv. baznim statističkim učincima, odnosno eventualnim neuobičajeno snažnim promjenama cijena prije godinu dana. Sve komponente tekuće mjesečne inflacije od jeseni se nalaze na uobičajenim razinama. Ako se tekući pritisci zadrže na trenutačnoj, niskoj razini, godišnja stopa inflacije smanjivat će se zbog postupnog isključivanja iz izračuna povišenih stopa tekuće inflacije, koje su se bilježile do jeseni 2023. godine. Upravo pod utjecajem tih baznih učinaka godišnja bi se inflacija u Hrvatskoj do kraja 2024. godine mogla smanjiti ispod 3%. Takva mehanička projekcija podložna je rizicima koji se mogu odraziti na rast tekuće inflacije, što bi u određenoj mjeri poništilo povoljne bazne učinke. Bazni učinci često određuju promjenu godišnje stope inflacije i na razini cijelog europodručja. Ubrzavanje inflacije u prosincu 2023. godine (na 2,9% s 2,4% u studenome) tako gotovo u cijelosti odražava nepovoljne učinke baznog razdoblja, posebno cijena energije.
Premda je godišnja stopa inflacije potkraj 2023. još uvijek bila na povišenoj razini, unatoč znatnom smanjenju tijekom te godine, pokazatelji tekuće inflacije upućuju na znatnije popuštanje inflacijskih pritisaka. Godišnja stopa inflacije u proteklih se godinu dana spustila s vrhunca od 13% iz studenoga 2022. do 5,4% u prosincu 2023. godine. Ta je razina i dalje znatno iznad dugoročnih prosjeka pa se u javnosti često tumači kao pokazatelj još uvijek prisutnih inflacijskih pritisaka. Međutim, godišnja stopa inflacije vrlo kasno pokazuje promjene u tekućim inflacijskim pritiscima jer agregira promjenu razine cijena u proteklih dvanaest mjeseci. Stoga se tekući inflacijski pritisci često analiziraju na temelju mjesečnih stopa inflacija, koje se uglavnom uprosječe tijekom nekoliko mjeseci (obično 3 ili 6 mjeseci) kako bi im se smanjila kolebljivost te se zatim svode na godišnju razinu (anualiziraju, vidi Metodološki okvir A: Računanje inflacije). Tako je šestomjesečni prosjek mjesečnih stopa inflacija (engl. month-over-month, MoM) vrhunac dosegnuo sredinom 2022. godine, otprilike pola godine prije nego što je godišnja stope inflacije bila na vrhuncu, a do konca 2023. godine ponovo se približio uobičajenim vrijednostima, što upućuje na znatno popuštanje tekućih inflacijskih pritisaka (Slika 1., panel a)). Tekući pokazatelji inflacije za sve komponente potrošačke inflacije pratile su pad agregatnog pokazatelja pa su se istovrsni pokazatelji rasta cijena usluga, industrijskih proizvoda i prerađene hrane, nakon iznimno dugog razdoblja snažnog povećanja, u posljednjim mjesecima osjetno približili uobičajenim vrijednostima ili su ih već dostigli (Slika 2., panel a)). Iako su inflacija cijena energije i inflacija cijena neprerađene hrane pod iznimno jakim utjecajem vrlo kolebljivih cijena energenata i sirovina pa stoga tijekom cijeloga promatranog razdoblja često i znatno odstupaju od uobičajenih vrijednosti, što otežava njihovo prognoziranje, tijekom posljednjih mjeseci i one su se približile uobičajenim razinama (Slika 2., panel b)).
Slika 1. Odstupanja mjesečne (MoM) inflacije od uobičajenih kretanja
Napomena: Podaci na slikama odnose se na šestomjesečne pomične prosjeke doprinosa neuobičajenih kretanja mjesečnoj stopi promjene.
Inflacija se u protekloj godini znatno smanjila zbog iščezavanja baznih učinaka znatnih poskupljenja iz 2022., a osobito u prvoj polovini te godine. Kao što je godišnja stopa inflacije pod velikim utjecajem inercije, tako i njezina promjena – koja je često u središtu interesa javnosti – uz tekuću inflaciju odražava i mjesečnu promjenu cijena u istom mjesecu prethodne godine, tj. bazne učinke (detaljna definicija i metodologija izračuna baznih učinaka prikazani su u Metodološkom okviru B). Razlaganjem promjene inflacije na temelju opisane metodologije može se zaključiti da su kretanje godišnje stope inflacije u protekle dvije i pol godine najviše odredila velika poskupljenja zabilježena između sredine 2021. i 2022. godine (Slika 2.). Od srpnja 2021. do lipnja 2022. godišnja se inflacija snažno ubrzavala (puna linija, sivo osjenčano područje) te se ukupno povećala gotovo za 10 baznih bodova. Taj je porast proizišao iz snažnog doprinosa neuobičajeno visoke tekuće inflacije (sivi iscrtkani stupići), koja je u promatranom razdoblju iznosila otprilike 11 postotnih bodova. S druge strane, bazni učinci u tom razdoblju nisu u znatnijoj mjeri ublažili porast godišnje inflacije (Slika 3., lijevi panel). Slična su kretanja zabilježena i za sve glavne potkomponente inflacije u tom razdoblju koje su se ubrzale pod dominantnim utjecajem tekuće inflacije. Jedino je inflacija cijene energije u određenoj mjeri iznimka zbog bržeg i snažnijeg rasta tih cijena, a onda i bržeg pada, stoga su negativni bazni učinci znatno izraženiji za energiju nego za ostale komponente (Slika 3., lijevi panel, Energija). Od prosinca 2022. godišnja inflacija usporava se ponajviše zbog negativnih baznih učinaka, odnosno postupnog isključivanja neuobičajeno visokih stopa mjesečne inflacije ostvarenih u 2022. godini iz izračuna godišnje stope inflacije (bijeli iscrtkani stupići). Unatoč i nadalje povišenoj tekućoj inflaciji (doprinos neuobičajeno visoke tekuće inflacije premašio je 5 postotnih bodova) visoki negativni bazni učinci utjecali su na usporavanje godišnje stope inflacije. Tako se inflacija u tom razdoblju usporila otprilike za 7 postotnih bodova, pri čemu su negativni učinci smanjili ukupnu inflaciju čak za 12 postotnih bodova (Slika 3., desni panel). Nalazi slični onima za ukupnu inflaciju vrijede i za sve glavne potkomponente.
Slika 2. Važnost baznih učinaka i tekuće inflacije za ukupnu potrošačku inflaciju
Slika 3. Kumulativni učinci tekuće inflacije i baznih efekata na godišnju stopu inflacije
Zadrži li se tekuća inflacija na trenutačnim, niskim razinama, odnosno ako se ne dogode neki novi poremećaji na globalnim tržištima ili ne ojačaju domaći inflacijski pritisci, bazni učinci znatno će smanjiti godišnju stopu inflacije u ovoj godini. Iščezavanje baznih učinaka povišene tekuće inflacije iz 2023. godine trebalo bi postupno usporavati godišnju stopu inflacije u Hrvatskoj sve do rujna 2024. godine. Kumulirani bazni učinci neuobičajeno visokih poskupljenja u prvih devet mjeseci 2023. dat će do prosinca 2024. godine doprinos smanjenju godišnje inflacije od 2,8 postotnih bodova u odnosu na prosinac 2023. godine (Slika 4.). Navedeni negativan doprinos godišnjoj stopi inflacije odražava natprosječno visoku tekuću inflaciju u razdoblju od siječnja do rujna 2023. godine (Slika 2., sivi iscrtkani stupići), koja će iščeznuti iz izračuna godišnje stope inflacije tek potkraj 2024. godine. Uz pretpostavku da se tekuća inflacija zadrži na uobičajenim razinama, kojima se proteklih mjeseci približila nakon dugo vremena, godišnja bi se inflacija s razine od 5,4% iz prosinca mogla spustiti ispod 3% do kraja 2024. godine. No, takva mehanička projekcija podložna je brojnim rizicima i neizvjesnostima koji se mogu odraziti na tekuću inflaciju u sljedećim mjesecima. Ako tekuća inflacija ojača s niskih trenutačnih razina, to bi moglo donekle poništiti utjecaj povoljnih baznih učinaka.[1]
Slika 4. Bazni učinci u 2024.
Inflacija u europodručju zbog baznih se učinaka ubrzala na 2,9% u prosincu, što je potaknulo pitanje usporavanja inflacije prema ciljanoj razini. Za razliku od Hrvatske, u kojoj se inflacija usporila s 5,5% u studenome na 5,4% u prosincu, u većini zemalja europodručja, između ostalih u Njemačkoj i Francuskoj, ona se primjetno ubrzala. Na razini cijelog europodručja inflacija se tako ubrzala s 2,4% u studenome na 2,9% u prosincu (Slika 5., panel a)), što je u pojedinim slučajevima pogrešno interpretirano kao novi val poskupljenja. No, ubrzavanje inflacije u europodručju u prosincu je bilo očekivano te u cijelosti odražava nepovoljne učinke baznog razdoblja, posebno zbog smanjenja cijena energije (Slika 5., panel c)). Naime, mjesečno pojeftinjenje naftnih derivata u prosincu 2022. bilo je znatno izraženije u odnosu na prosinac 2023. godine. Usto, velik broj zemalja europodručja uveo je u prosincu 2022. godine mjere za ograničavanje rasta cijena energije za kućanstva. To je mjesečno pojeftinjenje energije na godišnju stopu inflacije utjecalo od prosinca 2022. do studenoga 2023. godine, nakon čega je u prosincu 2023. prestalo utjecati na godišnju stopu inflacije, zbog čega se ona vidljivo povećala.
Slika 5. Doprinos tekuće inflacije i baznih učinaka promjeni inflacije u izabranim zemljama
Napomena: Tekuća inflacija i bazni učinci prilagođeni su za uobičajena kretanja, koja su relativno stabilna i ne utječu značajno na godišnju inflaciju.
Izvori: Eurostat; izračun autora
Metodološki okvir A: Računanje inflacije
Mjera inflacije koja se najčešće komentira i koju središnje banke ciljaju jest godišnja stopa promjene potrošačkih cijena. Ona pokazuje ukupnu promjenu razine potrošačkih cijena u proteklih 12 mjeseci (u odnosu na isti mjesec prethodne godine, engl. year-over-year, YoY). Ta je stopa inflacije približno jednaka zbroju mjesečnih stopa promjene cijena, dakle promjena cijena u odnosu na prethodni mjesec, u proteklih dvanaest mjeseci (engl. month-over-month, MoM):
\(\begin{aligned} & \pi_t=\frac{p_t-p_{t-12}}{p_{t-12}}=(\text { aproksimacija })=\log \left(p_t\right)-\log \left(p_{t-12}\right)=\log \frac{p_t}{p_{t-1}}+\log \frac{p_{t-1}}{p_{t-2}}+\ldots+\log \frac{p_{t-11}}{p_{t-12}}= \\ & (\text { aproksimacija })=\frac{p_t-p_{t-1}}{p_{t-1}}+\ldots+\frac{p_{t-11}-p_{t-12}}{p_{t-12}} \end{aligned} \)
pri čemu je πt godišnja stopa inflacije i pt razina indeksa cijena.
Logaritamska aproksimacija točnija je kod nižih stopa inflacije. U normalnim vremenima godišnja se inflacija nalazi na razini od oko 2% (točnije, 2,2% u prosjeku od 2000. do 2019. godine), što je ujedno stopa inflacije koju ciljaju središnje banke. No, u razdoblju od kraja 2021. godine potrošačka inflacija znatno odstupa od uobičajenih vrijednosti – povećavala se do 13% u studenome 2022., nakon čega se počela usporavati.
Metodološki okvir B: Što su to bazni učinci i kako se oni računaju?
Promjene godišnje stope inflacije, trenutačo u smjeru usporavanja, pod utjecajem su mjesečne promjene cijena u tekućem mjesecu ("tekuća inflacija") i mjesečne promjene cijena u istom mjesecu prethodne godine ("bazni učinci"). Algebarski se promjena inflacije između dva uzastopna mjeseca može zapisati kao razlika između tekuće inflacije i baznih učinaka:
\(\pi_t-\pi_{t-1}=\log \left(p_t\right)-\log \left(p_{t-12}\right)-\left(\log \left(p_{t-1}\right)-\log \left(p_{t-13}\right)\right)=\log \frac{p_t}{p_{t-1}}-\log \frac{p_{t-12}}{p_{t-13}} \)
Pritom je bazni učinak identičan tekućoj inflaciji iz istog mjeseca prethodne godine.
Godišnja stopa inflacije za dva sukcesivna razdoblja: ožujak (crveni pravokutnik na Slici x.) i travanj (plavi pravokutnik na Slici x.) 2023. godine razlikuju se jedino po te dvije mjesečne stope promjene cijena. Druge mjesečne stope, njih 11 od svibnja 2022. do ožujka 2023., zajedničke su dvjema godišnjim stopama, pa ih obuhvaćaju i crveni i plavi pravokutnik. Pri izračunu travanjske stope godišnjoj stopi iz prethodnog razdoblja dodaje se najsvježija mjesečna stopa inflacije (1,15%), a iz nje ispada mjesečna stopa istog mjeseca prethodne godine (2,65%). Godišnja travanjska stopa (8,5%) bit će niža od one u ožujku (10%), i to točno za razliku između mjesečnih stopa u travnju 2023. i travnju 2022. godine: 1,15% – 2,65% =– 1,5%. Općenito, bilo koja od te dvije mjesečne stope – tekuća inflacija ili bazni učinci – može odrediti smjer i intenzitet promjene godišnje inflacije od ožujka do travnja. To znači da promjena godišnje stope uz tekuća cjenovna kretanja (u t=0), koja se najčešće komentiraju, odražava i promjenu cijena u relativno davnoj prošlosti prije godinu dana (u t-12). Maloprodajne cijene mogu primjerice i razmjerno snažno porasti u odnosu na prošli mjesec, a da istodobno godišnja inflacija pod utjecajem baznih učinaka ubrzano opada. Na odabranom je primjeru upravo to slučaj pa se godišnja inflacija smanjila zbog "baznih učinaka" unatoč tome što su potrošačke cijene u posljednjih nekoliko mjeseci promatranog razdoblja sve brže rasle (mjesečne stope od siječnja su pozitivne i rastu). Značaj baznih učinaka katkad otežava tumačenje promjena inflacije pa ga je stoga korisno razdvojiti od tekuće promjene cijena.
Slika x. Učinak tekuće inflacije i baznih učinaka na godišnju inflaciju potrošačkih cijena
Napomena: Godišnja stopa inflacije aproksimirana je razlikom logaritama indeksa cijena.
Izvori: Eurostat; izračun autora
Kako bi se mogla pravilno interpretirati relativna važnost baznih učinaka i tekuće promjene cijena za godišnju inflaciju, potrebno je razlučiti "uobičajena", očekivana, kretanja mjesečnih stopa inflacije od "neuobičajeno" jakih promjena cijena. Kad su mjesečne stope za isti mjesec tijekom godine vrlo slične ili iste, primjerice zbog izražene sezonalnosti cijena i odsutnosti cjenovnih šokova (npr. snažnih promjena cijena sirovina ili energenata pod utjecajem geopolitičke nestabilnosti ili vremenskih nepogoda), godišnja se inflacija od mjeseca do mjeseca neće puno mijenjati. Da su travanj 2022. i 2023. godine imali identične mjesečne stope, tj. da su bili isključivo pod utjecajem uobičajenih kretanja, godišnja inflacija na Slici x. ne bi se mijenjala od ožujka do travnja. No, tekuća je inflacija u travnju 2022. bila pod utjecajem neuobičajeno snažnih šokova, zbog čega je znatno premašila uobičajene vrijednosti. To je rezultiralo i velikim utjecajem baznih učinaka na inflaciju, odnosno smanjenjem godišnje inflacije u travnju 2023. godine. Tako se svaki neuobičajeno snažan porast tekuće inflacije odražava na snažno ubrzavanje godišnjih stopa inflacije, a za godinu dana na snažno usporavanje tekuće inflacije. Identifikacija neuobičajene dinamike mjesečne inflacije stoga je ključna za razdvajanje utjecaja baznih učinaka od tekućih kretanja na promjenu godišnje inflacije.
Slika y. Mjesečna inflacija: ostvarenja, uobičajene vrijednosti i odstupanja od uobičajenih vrijednosti
Uobičajena kretanja mogu se povezati sa sezonskim oscilacijama inflacija, dok su neuobičajene vrijednosti odstupanja od tih oscilacija. Uobičajena komponenta mjesečne stope inflacije procijenjena je na temelju trenda (pomični desetogodišnji prosjek) i sezonske komponente dobivene s pomoću metode ARIMA X12 (Slika y.). Sezonska komponenta odnosi se na mjesečnu stopu promjene cijena koja je specifična za pojedini mjesec, a zbog koje mjesečna stopa inflacije odstupa od njezina trenda. U sezonsku komponentu, primjerice, ubraja se ljetno (lipanj/srpanj) i zimsko (prosinac/siječanj) sezonsko pojeftinjenje odjeće i obuće, sezonsko poskupljenje usluga smještaja u ljetnim mjesecima i slično. Preostali dio mjesečne stope promjene odnosi se na neuobičajene činitelje te obuhvaća sve ono što se ne može objasniti trendom i sezonskom komponentom.
-
Više o faktorima koji bi mogli utjecati na zadržavanje tekuće inflacije na natprosječnim razinama, premda manjima od onih iz 2022. i 2023. godine, vidi u publikaciji Makroekonomska kretanja i prognoze br. 15, str. 59 – 61. ↑