Ivailo Izvorski, glavni ekonomist Svjetske banke za Europu i središnju Aziju danas je u Hrvatskoj narodnoj banci održao predavanje pod nazivom "Veće visine: Put prema visokom dohotku u Europi i središnjoj Aziji".

Od 1990. godine 27 zemalja postiglo je status visokog dohotka, uključujući deset članica koje su pristupile Europskoj uniji. Još 20 zemalja u regiji znatno je napredovalo, no njihov je put prema visokom dohotku usporio, dijelom zbog slabljenja domaćih strukturnih reformi, a dijelom zbog pogoršanja globalnog okružja. Izvješće Svjetske banke "Veće visine" analizira kako te zemlje mogu izbjeći zamku srednjeg dohotka i napredovati prema statusu visokog dohotka. Za to je ključan prijelaz s modela rasta temeljenog na investicijama na model rasta usmjeren na privlačenje globalnog kapitala, znanja i tehnologije – te naposljetku na poticanje inovativnosti. Strategija temeljena na inovacijama jednako je važna i za zemlje koje su već dosegnule visoki dohodak.

Ivailo Izvorski, glavni ekonomist Svjetske banke za Europu i središnju Aziju

"Od početka 1990-ih, zemlje srednje i istočne Europe, zajedno s onima u regiji Srednje Azije, zabilježile su impresivan napredak. Nakon završetka Hladnog rata, mnoge od njih - uključujući Hrvatsku - dostigle su status zemalja s visokim dohotkom, na valu demokratizacije i tržišnih reformi. Deset država postalo je članicama Europske unije, a članstvo u EU pružilo je ne samo ekonomsku integraciju, već i okvir za nastavak strukturnih reformi i razvoja. I druge zemlje u regiji ostvarile su solidan razvoj, ali mnoge još nisu prešle na sljedeću razinu. Zašto je to slučaj? Odgovor leži u kombinaciji zaustavljenih strukturnih reformi i izazovnijeg globalnog okruženja. Nekada je rast uglavnom bio potaknut ulaganjima i integracijom u globalnu trgovinu. Sudjelovanje u globalnim lancima opskrbe poticalo je brzi rast i stalnu konvergenciju prema višim razinama dohotka. To je dobro funkcioniralo kada se svijet trgovinski otvarao, a one zemlje koje su se pridružile velikim priljevima stranih izravnih ulaganja imale su najviše koristi. No, stvari su se dosta promijenile od globalne financijske krize 2008. Danas se suočavamo s drugačijim svijetom, obilježenim geopolitičkom fragmentacijom, poremećajima u trgovini i visokom neizvjesnošću. Za mala, otvorena gospodarstva poput mnogih u našoj regiji, ovo je posebno teško okruženje. Globalni krajolik koji se stalno mijenja zahtijeva novi pristup rastu - prelazak s pukog privlačenja ulaganja na privlačenje tehnologije i znanja te, što je ključno, razvoj vlastitih inovacija", istaknuo je guverner Boris Vujčić u svom uvodnom govoru.

Ivailo Izvorski je, pak, napomenuo kako se studija "Veće visine: Put prema visokom dohotku u Europi i središnjoj Aziji" oslanja na strategiju 3i opisanu u "Izvješću o svjetskom razvoju za 2024. – Investicije, infuzije i inovacije" u cilju predlaganja opcije politika za pomoć zemljama srednjeg dohotka u Europi i središnjoj Aziji u nastojanju da postignu status visokog dohotka. "Oslanjajući se na sveobuhvatnu empirijsku analizu, izvješće nudi praktične preporuke koje će omogućiti kreatorima politika da unaprijede jači gospodarski rast u cijeloj regiji. Takav prijelaz zahtijevat će kontinuiranu i održivu temeljnu reformu kako bi se maksimizirali pokretači gospodarskog rasta, uz istovremeno preusmjeravanje na nove transformativne reforme za promicanje razvoja složenijih gospodarskih struktura i institucija. To uključuje potrebu za discipliniranjem postojećih subjekata, jačanjem uloge privatnog sektora, jačanjem konkurentskog okruženja i nagrađivanjem zasluga. Naglasak na strategiji vođenoj inovacijama također je kritično važan za one zemlje koje su već postigle status visokog dohotka i suočavaju se s izazovima održavanja svojih postignuća", naglasio je Izvorski.

Ivailo Izvorski glavni je ekonomist Svjetske banke za Europu i središnju Aziju od 2022. godine. U Svjetsku banku došao je 2005. kao viši ekonomist za Bosnu i Hercegovinu, a kasnije je obnašao više dužnosti, uključujući i onu voditelja odjela za globalnu makroekonomiju, rast i dug. Doktorirao je ekonomiju na američkom sveučilištu Yale, a karijeru je gradio i u Međunarodnom monetarnom fondu i Institutu za međunarodne financije.