Makroprudencijalna politika obuhvaća mjere, instrumente i aktivnosti potrebne za očuvanje stabilnosti financijskog sustava u cjelini jačanjem njegove otpornosti te izbjegavanjem i smanjenjem sistemskih rizika.
Identificiranje sistemskog rizika znači određivanje njegove prirode (strukturna ili ciklička), lokacije (segment sustava u kojem se razvija) i izvora (na primjer, odražava li više poremećaja na strani ponude ili potražnje). U svjetlu te dijagnostike, optimizira se skup alata i kalibrira intenzitet mjera, koje bi trebale najučinkovitije pokriti rizik, smanjiti regulatorni rizik nedjelovanja i minimizirati potencijalna negativna prelijevanja na druge sektore, kao i neočekivane prekogranične učinke. Ciljevi i instrumenti makroprudencijalne politike dio su šireg skupa alata ekonomske politike za čiji je puni uspjeh važna učinkovita koordinacija koja se provodi u Republici Hrvatskoj putem Vijeća za financijsku stabilnost.
Makroprudencijalne mjere koje služe očuvanju financijske stabilnosti sastoje se od preventivnih mjera, mjera usmjerenih na povećanje otpornosti bankarskog sustava i drugih mjera.