Ključne riječi

rashodi lokalnih jedinica, lokalne jedinice, ekonomija obujma, teritorijalna fragmentacija, Hrvatska

Lokalne jedinice obavljaju mnoge važne javne funkcije. Budući da su njihovi fiskalni kapaciteti često ograničeni, one bi trebale biti učinkovite u obavljanju tih funkcija. Ovaj rad donosi empirijsku procjenu učinkovitosti lokalnih jedinica u Hrvatskoj analizom ekonomije obujma. Korištenjem regresijskih OLS modela vremenskog presjeka u radu je utvrđen nelinearan odnos između rashoda lokalnih jedinica po stanovniku i veličine stanovništva, pri čemu su uzete u obzir razne demografske, socijalno-ekonomske i institucionalne kontrolne varijable. Izbor kontrolnih varijabli u radu zasniva se na postojećoj empirijskoj literaturi, ali također uključuje i čimbenike koji odražavaju specifičnosti hrvatskoga gospodarstva i institucionalnog okvira lokalnih jedinica. Na osnovi procijenjenih koeficijenta regresije u radu je izračunata optimalna veličina lokalnih jedinica, a rezultati upućuju na to da je veličina stanovništva ispod optimalne u 72% gradova i 76% općina, ako se optimalnom smatra medijalna veličina. U najkonzervativnijem slučaju, ako se veličina stanovništva uspoređuje s nižom granicom intervala pouzdanosti za optimum, ovi udjeli padaju na još uvijek relativno visokih 30% lokalnih jedinica ispod optimalne veličine. Međutim, ove rezultate treba oprezno tumačiti uvažavajući ograničenja primijenjene metodologije izračuna optimalne veličine lokalnih jedinica.

Publikacija "In Search of an Optimal Size for Local Government: An Assessment of Economies of Scale in Local Government in Croatia"