Bankovni sustav ima ključnu ulogu u financijskom posredovanju, osobito u procesima mobiliziranja i redistribucije štednje, te u sustavima plaćanja. Utjecaj je bankovnog sustava na gospodarstvo velik. Posebno je izražen negativan utjecaj koji slabosti u tom sustavu mogu imati na zdravlje i djelotvornost realnog sektora. Zato je stabilnost bankovnog sustava u posebnome javnom interesu.
Osim toga, banke su jedine ovlaštene primati depozite i druge oblike povratnih sredstava od javnosti. Radi zaštite deponenata određeni iznos tih depozita zakonski je osiguran i isplaćuje se iz sredstava Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ako depozitna institucija propadne. Ta je isplata, ako se ne nadoknadi iz stečajne mase propale institucije, znatno opterećenje za javni dug. Zato je važno osigurati da institucija prestane poslovati prije nego kumulira gubitke koji su bitno veći od njezina kapitala.
Oba spomenuta cilja – očuvanje stabilnosti sustava u cjelini i pravodobno uklanjanje nesolidnih institucija s tržišta – ostvaruju se propisivanjem posebnih pravila kojih se moraju pridržavati sve bankovne institucije, tj. sve institucije koje primaju depozite od javnosti i odobravaju kredite iz tih sredstava. Ta pravila pokrivaju sve ključne dijelove poslovanja: odobrenje za poslovanje, vlasničku strukturu, ustrojstvo i organizaciju, sustav upravljanja institucijom, izvješćivanje nadzornih tijela, upravljanje rizicima te dovoljnu količinu i kakvoću kapitala za pokriće tih rizika.
Supervizijom se provjerava posluje li banka u skladu s tim pravilima. Prema tome, osnovni je cilj supervizije održavanje povjerenja u bankovni sustav, promicanje i očuvanje njegove sigurnosti i stabilnosti te uklanjanje s tržišta institucija koje posluju suprotno tim načelima. Time se umanjuje rizik od gubitaka za deponente i ostale vjerovnike banke te društvo kao cjelinu.